Veze, linkovi
Kompjuter biblioteka
Korpa

Knjiga koju tražimo za naše prijatelje - Hitlerovi dobrovoljni dželati

Tražimo knjigu - Hitlerovi dobrovoljni dželati

Daniel Jona Goldhagen je docent Upravnih i drustvenih nauka na Harvardskom univerzitetu. Saradnik je Centra za evropske studije Minda de Gunzberg pri Harvardu.

Njegova doktorska disertacija, koja je osnov ove knjige, dobila je 1994. godine nagradu Gabriel A. Almond koju Americko udruzenje za politicke nauke dodeljuje za najbolju disertaciju u oblasti uporedne politike. Prevashodni cilj ove knjige je da objasni zasto se dogodio holokaust, da objasni kako se mogao desiti.

Uspeh tog poduhvata zavisi od niza pomocnih zadataka, koji se sastoje u temeljnom promisljanju triju tema: pocinilaca holokausta, nemackog antisemitizma i prirode nemackog drustva u nacistickom razdoblju. Od triju tema koje iziskuju promisljanje glavnu predstavljaju pocinioci holokausta.

Malo je citalaca ove knjige koji se nisu upitali sta je nagonilo pocinioce holokausta da ubijaju. Malo je onih koji sebi nisu dali odgovor na to pitanje, odgovor koji obicne ne proistice neizostavno iz sustinskog znanja o pociniocima i njihovim delima, vec uglavnom iz pojedincevog shvatanja o ljudskoj prirodi i drustvenom zivotu. Verovatno da je malo onih koji se ne bi slozili sa misljenjem da pocinioce treba prouciti.

Uprkos tome, pociniocima, najvaznijoj skupini medju ljudima koji su, pored samog nacistickog rukovodstva, bili odgovorni za pokolj evropskih Jevreja, do sada se posvecivalo malo uskladjene paznje u literaturi koja opisuje ta zbivanja i tezi da ih objasni. U obimnoj literaturi o holokastu, zacudo, ima malo toga o ljudima koji su bili njegovi izvrsioci. Malo se zna o tome ko su bili pocinioci, o pojedinostima njihovih postupaka, o okolnostima mnogih od njihovih dela, a kamoli o njihovim motivacijama. Nikada nije nacinjena valjana procena koliko je ljudi imalo udela u holokaustu, koliko je bilo pocinilaca. Jedva da su obradjivane izvesne ustanove za ubijanje i ljudi koji su u njima sluzili. Usled ove opste neobavestenosti obiluju svakovrsna pogresna shvatanja i mitovi o pociniocima. Ta pogresna shvatanja su, povrh toga, imala sire implikacije po nacin na koji su se shvatali i objasnjavali holokaust i Nemacka Moramo stoga preusmeriti paznju i umnu snagu, pretezno posvecivane drugim pitanjima, na pocinioce, naime, na zene i muskarce koji su svesno, na neki blizak nacin, uzeli ucesca u pokolju Jevreja. Moramo potanko istraziti njihova dela i objasniti postupke.

Nije dovoljno da se ustanove za ubijanje razmatraju kolektivno ili pojedinacno kao interno jednostavna orudja volje nacistickog rukovodstva, kao dobro podmazane masine koje je rezim, kao pritiskom na prekidac, pustao u pogon kako bi izvrsavale njegove zapovesti, ma kakve one bile. Proucavanje muskaraca i zena koji su kolektivno unosili zivot u interne institucionalne oblike, koji su naseljavali ustanove za genocidno ubijanje mora se staviti u zizu naucnog bavljenja holokaustom i postati od sredisnjeg znacaja za istrazivanje genocida upravo onoliko koliko su ti ljudi bili od znacaja za njegovo izvrsenje. Ti ljudi su vecinom, i sto je najvaznije, bili Nemci. Mada su pripadnici drugih nacionalnih skupina pomagali Nemcima prilikom pokolja Jevreja, izvrsenje holokausta bilo je prvenstveno nemacki zadatak. Nenemci nisubili bitni za izvrsenje genocida niti su u njega unosili pokretacku snagu, inicijativu, koje su ga gurale dalje. Naravno, da Nemci nisu pronasli evropske (narocito istocnoevropske) pomagace, holokaust bi se odvijao donekle drugacije, a oni verovatno ne bi uspeli da pobiju tolike Jevreje. Ipak, bio je to prvestveno nemacki poduhvat; nemacke su bile odluke, planovi, organizaciona snalazljivost i vecina izvrsilaca. Razumevanje i objasnjenje zlocina holokausta stoga traze objasnjenje nagona Nemaca da ubijaju Jevreje. Ovde su umesno u zizi nemacki pocinioci, jer ono sto se moze reci za Nemce nije moguce reci za bilo koji drugi narod niti za sve druge narode skupa - naime, da nije bilo Nemaca ne bi bilo ni holokausta.

Pri vracanju pocinilaca u srediste naseg tumacenja holokausta prvi nam je zadatak da im vratimo identitete, u gramatickom smislu tako sto cemo koristiti radno a ne trpno stanje, kako bi se obezbedilo da oni, izvrsioci ne budu odsutni iz svojih dela (kao u recenici "petsto Jevreja bilo je pobijeno u gradu X dana Y"), sto cemo izbegavati zgodne, ali cesto neprikladne i zamagljujuce etikete kao sto "nacist" i ""SS-ovci", i sto cemo ih nazvati Nemcima sto su i bili. Oni su bili Nemci koji delaju u ime Nemacke i njenog veoma omiljnog vodje, Adolfa Hitlera, Neki su bili "nacisti" po stranackoj pripadnosti ili iz ideoloskog ubedjenja, a neki ne. Neki su bi SS-ovci, a neki ne. Pocinioci su ubijali i na druge nacine ucestvovali u genocidu pod okriljem mnogih ustanova a ne samo SS-a. Njihov glavni zajednicki imenitelj je bio da su svi bili Nemci koji teze ostavrenju nemackih nacionalnih politickih ciljeva - u ovom slucaju, genocidnog ubijanja Jevreja. *** Drugi zadatak je otkriti ponesto iz biografija pocinilaca kako bi se docarao karakter i kvalitet zivota koje su vodili kao genocidne ubice, da se ozivi svet u kojem su ziveli. Sta su tacno radili dok su ubijali? Cime su se bavili dok su sluzili u ustanovama za ubijanje, a nisu bili u akcijama? Dok se dovoljno ne sazna o pojedinostima njihovih postupaka i zivota, ne mogu se shvatiti ni oni ni njihova dela.

Knjigu možete u našoj knjižari zameniti za bilo koju drugu iste vrednosti.

Možete dobiti i vredniju knjigu uz doplatu.

Javite nam se.

Knjiga koja vama nije potrebna nekome treba.

Vama možda treba neka druga knjiga.

Email.

 

 

         
Twitter Facebook Linkedin Pinterest Email
         

Budite prvi koji će ostaviti komentar.

Ostavite komentar Ostavite komentar

 

 

 

Veze, linkovi
Linkedin Twitter Facebook
 
     
 
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272