Izdavačka kuća "Paideja" je predstavila najnoviji roman nobelovca Džona M.Kucija "Letnje doba"
koji sa dva prethodna "Dečaštvo"
i " Mladost"
čini trilogiju "Scene iz provincijskog života".
Kuci (70, Kejptaun, Južna Afrika) je pored Nobela ( 2003) i dvostruki laureat Bukerove nagrade, za romane "Život i vremena Majkla K" i "Sramota".
Diplomirao je matematiku i anglistiku u Kejptaunu kada je imao smao 21 godinu, zatim je radio kao programer u londonskom IBM-u, da bi 1968. doktorirao u Teksasu na prozi Samjuela Beketa.
Predavao je komparativnu književnost na Njujorškom univerzitetu (1968-1971), a pošto Amerikanci nisu hteli da mu produže vizu, jer je sa studentima ucestvovao u protestima zbog vijetnamskog rata, vratio se u zavičaj i predavao na Univerzitetu u Kejptaunu (1972-2000). Sve vreme je bio gostujući profesor na Harvardu, Stanfordu i Čikaškom univerzitetu, a od 2002. živi u Australiji.
Kako je danas ispričala prevodilac Arijana Božović, koja lično poznaje Kucija, "Letnje doba" je autobiografska fikcija kao i dva prethodna romana.
Prema njenim rečima, najviše autobiografskog bilo je u "Dečaštvu" u kome je opisao svoj život do 12 godine u Južnoafričkoj republici koja je uvela aparthejd 1948. kada je Kuci imao osam godina.
Sledeći roman obuhvata onaj period Kucijevog života od povratka iz "velikog sveta", u kome je proveo deceniju, pa narednih nekoliko godina u Kejptaunu koji mu je bio potpuno stran i osećao se izopštenim.
U trećem je romansijer Kuci umro, a povest o njegovom životu preuzima mladi biograf Vinsent. Zainteresovan za rane uticaje, Vinsent intervjuiše osobe koje su ga poznavale u danima "kada se još tražio kao pisac".
O tridesetogodišnjem Džonu govore: susetka Džulija koja je s njim varala muža, njegova rođaka Margo, plesačica Adrijana kojoj se bezuspešno udvarao, Sofi, koleginica i ljubavnica, takođe udata i rezervisani kolega Martin.
Božovićeva je ukazala na veoma ružnu sliku koju autor stvara o samome sebi, jer je prema "svedočenju" imaginarnih likova bio hladan, nezgrapan i uobražen. Držao se apsurdnih principa i slabo brinuo o bolesnom ocu. Nije umeo da igra, brada mu je bila suviše retka, kosa preduga. "Ženski tračevi", kaže jedini muškarac od četvoro "intervjuisanih".
Priče ovih jakih žena, toliko su ubedljive, da pisac, silom prilika, završava u sporednoj ulozi u sopstevom životopisu, istakla je Božovićeva.
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272 |
||