Sajt Njuz.net pokrenuo je Dejan Nikolić, sadašnji glavni urednik,
koji je godinama bio veliki fan američkog sajta The Onion
(theonion.com), i želeo je da Srbija ima sličan projekat. Sajt je počeo s
radom 10. oktobra 2010. godine, ali je pre toga od juna postojala fan
stranica na Fejsbuku. Polovinom decembra izlazi i njihova prva knjiga
„Ovo nam možda nije trebalo“, u kojoj će se naći 170 najboljih tekstova
sa sajta, od kojih će neki biti dorađeni i dopunjeni nekim komentarima,
tabelama, grafikonima.
- Knjigu će činiti i deo gde ćemo kroz 30 naslovnih strana novina, u našem maniru, hronološki predstaviti „istoriju novinarstva u Srbiji“, od prvih Nemanjića do kraja 20. veka – objašnjava za City Magazine Marko Dražić, urednik Njuz.neta.
- Kao da postoji neko nepisano pravilo da se većina ljudi „upeca“ na prvu vest koju pročitaju na Njuzu. Polazim od ličnog primera, i sâm sam poverovao u jedan od prvih tekstova o putniku Jata koji se žalio jer su stjuardese bile matore. Nakon nekoliko sekundi bilo mi je jasno da vest ne može da bude istinita, ali to prvo „njuzovanje“, odnosno verovanje u istinitost teksta na Njuzu, nešto je čega se mnogi naši čitaoci sećaju. Reakcije većine ljudi su pozitivne. U početku nije svima bilo najjasnije koji je naš cilj, neki su imali utisak da imamo nameru da sabotiramo novinarsku profesiju i unesemo konfuziju u medijski svet, zbog čega je bilo pojedinih negativnih komentara. Ipak, kad je svima postalo jasno da nam je cilj da kroz humor i satiru ukažemo na neke probleme u društvu, većini se svidela naša ideja. Dobre reakcije javnosti i nagrade koje smo dobili samo su dodatna motivacija.
Imate li podatke o tome koliko ljudi posećuje vaš portal? Šta je to što se izdvaja kao najčitanije?
-
Na posetu utiču brojni faktori, ali neki prosek je između 15.000 i
20.000 ljudi dnevno. Kad je reč o receptu za uspeh teksta, jedan od
proverenih metoda je naći aktuelnu vest o kojoj skoro svi pričaju tog
dana i predstaviti je iz nekog našeg ugla. Takođe, dobro prolaze i vesti
o nedovoljno korišćenim stereotipima.
Možete li navesti neki primer vesti koja je na neki način uzburkala javnost? Koliko ljudi i dalje pomisle da je reč o pravim vestima?
-
Brojne naše vesti su uzburkale javnost, bilo da su ljudi poverovali da
su istinite, bilo da su znali da je reč o izmišljenim vestima, ali im je
zasmetala njihova tematika, jer se često bavimo i nekim osetljivim
temama. Nekada reakcija javnosti i nas same uzburka, kad shvatimo kako
naše vesti utiču na ljude. Primera radi, neposredno nakon zabrane
prodaje alkohola u Beogradu posle 22 časa, imali smo tekst da je u
Beogradu zabranjen i seks posle 22 časa, i kako će komunalna policija
nositi džepne teleskope, posmatrati prozore i upadati u „sumnjive“
stanove u kojima se krši uredba. Nikome od nas nije palo na pamet da bi
bilo ko mogao da poveruje da je reč o pravoj vesti, već nam je cilj bio
samo da ukažemo koliko je apsurdna i besmislena usvojena uredba.
Kakve su reakcije političara i drugih društvenih aktera koji su se
pojavljivali u vašim vestima? Da li se neko od njih žalio zbog toga i da
li ste možda imali nekad i većih problema?
- Često nas ljudi pitaju
da li smo dobijali tužbe ili pretnje, ali skoro da nismo imali nikakvih
problema. Mnogi političari i javne ličnosti nas prate i reakcije na naše
tekstove uglavnom su pozitivne. Štaviše, za više od godinu dana
postojanja i više od 600 tekstova, imali smo samo jednu pretnju tužbom i
jedno otvoreno pismo u kojem je jedna lepa pevačica negodovala zbog
teksta u kojem je spomenuta.
Da li se dešavalo da su neki mediji objavljivali vaše vesti ne primećujući da nisu istinite?
-
Više puta se dešavalo da neki „ozbiljni“ mediji prenesu neku vest s
Njuza. Skoro svi već znaju za famoznu priču o Srbinu koji je ubio ajkulu
u Egiptu. Ta vest je prvo obišla ceo region, da bi zatim došla do
Rusije, Ukrajine, Kine, Australije, Engleske, Holandije, Austrije... I
pre ajkule bilo je nekoliko vesti koje su prenosili drugi mediji - vest
da je Cukerberg poklonio laptop momku koji je najbrže napisao Fejsbuk
status o zemljotresu u Kraljevu, vest o Karleuši koja je u najužem
izboru za NIN-ovu nagradu, priču o klinici u Novom Sadu u kojoj se
pacijenti leče od zavisnosti od lajkova na Fejsbuku, vesti o Čarliju
Šinu koji je došao na lečenje u manastir Crna reka, i još neke.
- Ovo samo ponovo postavlja pitanje o apsurdnosti društva u kojem živimo, kada ni novinarima ništa kod ovakvih vesti nije delovalo sumnjivo. Takođe, otvara i pitanje u kakvom je stanju novinarstvo u Srbiji i okruženju, i koliko sve više novinara, zbog brzine, želje za ekskluzivitetom i neiskustva, pribegava copy-paste novinarstvu, bez bilo kakve provere izvora. Ako je bilo ko i poverovao u jednu vest na Njuzu, samo ako bi otišao na naslovnu stranu sajta, čak i bez udubljivanja u sadržaj tih tekstova, jedan kratak pogled na nekoliko naslova bio bi dovoljan da shvati o kakvom sajtu je reč.
LINK, AKO NE VERUJETE DA SMO OBJAVILI U CELINI.Odlična lektira pred izbore u Srbiji.
NAJBOLJI NAČIN DA POTROŠITE 1150.00 DINARA.
Zašto da kupite dve knjige?
Ako kupite jednu, istog dana će vam ukrasti. Drugu, za svaki slučaj treba da čuvate na sigurnom mestu.
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272 |
||