Umro je Ivica Vidović

Datum: 2011-04-19

Pregleda(30 dana/ukupno): 42 / 827

Poznati hrvatski i jugoslovenski glumac Ivica Vidović umro je 18. aprila u Zagrebu u 72. godini, nakon duge i teške borbe s rakom.

Ivica Vidović rođen je u Beogradu 10. maja 1939. godine. Na Kazališnoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1963. godine, nakon toga radio je u zagrebačkom HNK, a tokom karijere bio je član i drugih pozorišnih kuća. Za svoje uloge u pozorištu višestruko je nagrađivan, ali ga publika najviše pamti po ulogama u filmovima i televizijskim serijama.

Ivica Vidović

Poznate su Vidovićeve uloge - Cervantesa u "Našem malom mistu", Očalinka u "Velom mistu" i Vinka Marinića u "Inspektoru Vinku", kao i u filmovima "Prometej s otoka Viševice", "U gori raste zelen bor", "Servantes iz malog mista", "Ritam zločina", "Izbavitelj", "Čovjek koji je volio sprovode", "Kako je počeo rat na mom otoku".

LINK.

Mlađa publika ga pamti po ulozi u humorističkoj seriji "Naša mala klinika".

Vidović je 2005. godine dobio je godišnju nagradu "Fabijan Šovagović", koju Društvo hrvatskih filmskih režisera dodeljuje glumcu ili glumici čije je delo ostavilo trajan trag u istoriji hrvatskog filma, a dobio je i nagradu grada Zagreba.

Povodom smrti Vidovića, ministar kulture Hrvatske Jasen Mesić istakao je da je Vidović bio doajen hrvatskog glumišta i bard hrvatske dramske umetnosti, glumac virtuoznog talenta koji je osvajao publiku sa dasaka mnogih hrvatskih pozorišta, a zračeći i sa filmskog platna, trajno je urezan u temelje hrvatske kulture.

“Njegove interpretacije, posebno likova modernog repertoara, za koje je ovenčan brojnim nagradama, među kojima se posebno ističu odlikovanje Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Nagrada Fabijan Šovagović za trajan trag u istoriji hrvatskog filma, kao i Nagrada Grada Zagreba, sjaje kao zvezda vodilja mnogim generacijama mladih glumaca”, istakao je Mesić, izražavajući saučešće Vidovićevoj porodici i poklonicima njegove umetnosti.

Vidović je rođen 10. maja 1939. godine u Beogradu, a od kada je diplomirao 1963. na tadašnjoj Kazališnoj akademiji u Zagrebu, igrao je u mnogim pozorišnim kućama.

Među mnogobrojnim njegovim ulogama su i one u Teatru ITD, na pozornici splitskog Hrvatskog narodnog kazališta i u matičnoj kući "Gavella", u kojoj je prvi put zaigrao u "Jazavcu pred sudom" Petra Kočića pre više od 40 godina.

Vidović je igrao i glavne likove i sporedne, a za mnoge od tih uloga višestruko je nagrađivan.

Sa svojim Teatrom Rugantino i predstavama kao što su "Ay, Carmela" ili "Starci" i "Antigona u New Yorku", posetio je mnoga mesta u kojima pozorište retko gostuje.

Ostvario je i niz velikih uloga na filmu, unevši u jugoslovensku kinematografiju novi tip introvertnog, u suštini deziluzioniranog savremenog urbanog junaka i svojevrsnog gubitnika.

Igrao je, između ostalog, u filmovima "Lisica" (K. Papić), "Kad čuješ zvona" i "U gori raste zelen bor" (A. Vrdoljak), “Zaseda” (Ž. Pavlović), "Kužiš, stari moj" (V. Kljaković) za koji je dobio Srebrnu arenu u Puli, “Idu dani” (F. Hadžić), "Izbavitelj" (K. Papić), "Ritam zločina" (Z. Tadić), "Čovjek koji je volio sprovode" (Z. Tadić), te u novijim filmovima "Kako je počeo rat na mom otoku" (V. Brešan), "Kad mrtvi zapjevaju" (K. Papić) i "Fine mrtve djevojke" (D. Matanić).