Veze, linkovi
Kompjuter biblioteka
Korpa

Kad čovek i pas postanu kumovi

Intervju s Mikijem Manojlovićem rađen je nakon jučerašnje konferencije za novinare na kojoj je najavljena premijera, praizvedba „Kumova“ Duška Kovačevića i na kojoj se, prirodno, govorilo i o autoru, piscu i reditelju, koji po savetu lekara, a nakon nedavnog infarkta, nije prisustvovao konferenciji za štampu.

Proslavljenu glumac Miki Manojlović napominje da prvi put igra u Zvezdara teatru, da predstava ima više linija „kao ukrštenica gde se rešenje dobija tek na kraju“. Ona govori o „velikom prijateljstvu jednog čoveka bez posla i jednog psa bez posla, a razlozi su specifični“.



Koji je bio vaš utisak pri prvom čitanju komada?

- Privlačan.

A prvi susret s vašim likom, Milanom?

- Zanimljiv lik. Baš zanimljiv. I on je kum, ima više kumova. Meni je iskreno drago da sam radio ovu predstavu.

U međuvremenu ste kratko odsustvovali.

- Da, išao sam u Španiju da završim neke poslove oko filma koji sam tamo radio.
 
Da se vratimo „Kumovima“.



- To su čovek i pas.

Govoreći nevezano za predstavu i pozorište, kada se kaže „kumovi“, to ima jasnu asocijaciju...

- A ne, nema veze. To je vrlo bitno, ovaj komad nema nikakve veze s kriminogenim profilima.

Bez obzira na asocijaciju?

- To je tragedija ovog trenutka, kada kažeš kumovi, onda pomisliš na barabe, hohštaplere... Ovo su kumovi koji se vole, poštuju, čuvaju. Izvorno značenje reči „kumovi“ to i podrazumeva. Tragedija ovog vremena sa upravo ogleda u tom promenjenom značenju određene reči. Praksa im daje negativnu konotaciju iako je njihovo prvobitno značenje pozitivno.

Milica Mihajlović, Danica Maksimović i Miki Manojlović u predstavi „Kumovi“

U svojoj reči o komadu Duško Kovačević je rekao da ga je interesovao politički i društveni trenutak.

- Naravno, ali to, razume se, nije na prvu loptu. Lik koji igram, Milan, čovek je bez posla. Šeta psa. Biva napadnut. Pas ga odbrani, a mi se pitamo kako i zašto.
 
U jednoj od glavnih uloga u komadu je i prijateljstvo.



- To je nešto što je vrlo važno u životu. Nešto što se gradi, neguje, čuva. Biva i oslonac i radost.

Vaša supruga Tamara odnedavno je na čelu Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a vi ste umetnik raskošne karijere. Kako vidite aktuelnu situaciju u kulturi?

- Sudeći po gradskoj vlasti u kulturi, a grad je osnivač većine teatara u Beogradu, pozorišta su beznačajna. Već četiri godine imate linearno silaznu liniju u izdvajanju za pozorišta, a osnivač valjda treba da brine o svojim ustanovama. To dovodi do toga da ko ima veću zgradu pa troši više struje i grejanja, on je u većem gubitku.

U istom vreme se otvaraju nove profesionalne scene, što, naravno, jeste dobro, ali ne u jednom haotičnom pristupu gde ovde skidam a tamo trpam. Uvek je važnije pitanje načina raspodele, a tek potom količine novca.

Kuda to vodi?

- Nadam se da vodi ka tome da se već jednom završi s tom raspodelom rukovodećih funkcija po partijskim kvotama. Valjda će jednom doći ljudi koji znaju šta i kako treba da rade, pa bili na nekoj kvoti ili ne. Takvi ljudi postoje, samo su udaljeni od centara moći. Oni su poštovani od naroda koji dolazi u pozorište, koji to prepoznaje, ali od političara, bogami, teško.

Zaista, kako sada stvari stoje, Beograd rizikuje da pozorišta usahnu i da postanu nešto drugo. Zgrade koje će zadržati spoljni oblik a iznutra postati kockarnice, apartmani, stančići... ili će se pak na ovaj ili onaj način privatizovati. Sve me vodilo k tebi, što bi rekao Arsen Dedić.

Zanimljiv je podnaslov „Kumova“.

- Da, „Komedija tragične svakodnevice“. Nema tu šta ni da se doda ni da se oduzme.

Umetnička ekipa „Kumova“

Predstava po tekstu i u režiji Dušana Kovačevića „Kumovi“ biće premijerno izvedena 27. januara na Velikoj sceni Zvezdara teatra. Uloge tumače: Predrag - Miki Manojlović, Danica Maksimović, Milica Mihajlović, Branimir Brstina i Radoslav Milenković. Milica Mihajlović napominje da su humor i duhovitost glavni pokretači životne energije i snage, bez obzira na teškoće u kojima se čovek zadesi.
„Znamo u kakvom teškom vremenu živimo, a ovaj komad na vrlo duhovit način priča o traumatičnim iskustvima. Tako moj lik kaže: ‘Kako živimo, ima svi da lajemo’ i to mi se čini kao svojevrsni moto ove predstave.“

U autorskom timu predstave su scenograf Nenad Brkić, kostimograf Marina Vukasović Medenica, za muziku i aranžmane zadužen je Vladimir Marković.

BLIC.

 

         
Twitter Facebook Linkedin Pinterest Email
         

Budite prvi koji će ostaviti komentar.

Ostavite komentar Ostavite komentar

 

 

 

Veze, linkovi
Linkedin Twitter Facebook
 
     
 
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272