1637: Možda jer mu je dosadilo da gleda goste na večeri kako čačkaju zube svojim bodežima, Kardinal Rišelje naređuje da sečiva za njegovim stolom imaju zaokružen vrh. I tako je nastao moderni nož za ručavanje.
Pre Rišeljeovog trenutka inspiracije (ili jednostavnog gađenja na loše manire), ljudi su za stolom uglavnom koristili lovačke noževe kako bi naboli svoje parče, a zatim su se hranili rukama ili uz pomoć kašike. Iako je viljuška postojala još od biblijskih vremena, uprkos svojoj korisnosti, ostala je retkost na Zapadu sve do 17. veka, čak i među francuskim plemstvom.
Rišeljeovi noževi izazvali su pomamu u društvu i uskoro svako ko je bio malo poznatiji u Francuskoj je imao komplet. Noževi za ručavanje postali su uobičajeni širom Francuske posle Luija XIV – koji, kao mnogi kraljevi, nije želeo oštrice i zašiljene vrhove oko sebe. Uskoro, ovi noževi pronašli su svoj put širom kontinentalne Evrope, Engleske i američkih kolonija.
Pripremio: Marko Kusurović
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272 |
||