1887: Hanibal Gudvin podnosi zahtev za patentiranje fotografskog filma od celuloida. Bio je brži od Estman Kodak kompanije za dve godine i tako je počela 27-godišnja pravna borba.
Gudvin je bio episkopski rektor u Njuarku, Nju Džersi. Voleo je uz pomoć lampe da projektuje slajdove sa slikama iz biblijskih priča na svojim časovima u Nedeljnoj školi i želeo je da pravi svoje slike. Međutim otkrio je da je praktikovanje fotografije uz pomoć staklenih ploča veoma komplikovano i odlučio je da izmisli bolji medijum za pohranjivanje fotografske emulzije.
On je bio 65-godišnji duhovnik, a ne profesionalni hemičar, ali za dve godine mozganja u svojoj laboratoriji u potkrovlju konačno je uspeo da proizvede savitljiv film od nitroceluloze, plastike koja se pojavila 1869. Bez potpunog razumevanja hemije koju je primenio, on je podneo nejasno napisan zahtev za patentiranje.
Za to vreme, Džordž Istman je predstavio rolne fotografskog filma 1888. godine, ali rolne su bile napravljene od papira. Razvijanje negativa je bilo skupo, dugotrajno i često su se dobijale mutne slike ili sa linijama na njima. Profesionalni fotografi i ozbiljni amateri nisu imali koristi od ovoga.
Pripremio: Marko Kusurović
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272 |
||