Veze, linkovi
Kompjuter biblioteka
Korpa

 

Access

Alternativna učenja

Analiza podataka

Android

Animacija

Antropologija

Apple - MAC OS X

Arheologija

Arhitektura

Astrologija

Astronomija

Audio kursevi + knjige

Audio, Multimedia, Video

Autobiografija

AutoCad, ArchiCAD, SolidWorks, Catia, Pro/Engineer

Automobili

Bajke

Baze podataka

Biografija

Biološke nauke

Blockchain

Botanika

C++ Visual C++ C#

ChatGPT

CSS

Dečije knjige

Delphi

Digitalna fotografija

Dizajn

Django

Domaće pripovetke

Domaći roman

Drama

E-knjiga

E-komerc

ECDL

Ekologija

Ekonomija

Elektrotehnika

Enciklopedija

Esejistika

Etika

Fantastika

Film

Filologija

Filozofija

Fizika

Fotografija

FULL STACK DEVELOPMENT

Funkcionalno programiranje

Generativna veštačka inteligencija

Geografija

Geologija

Git i GitHub

GOOGLE

GPT

Grafika, Dizajn, Štampa

Građevinarstvo

Hardver

Hemija

Hidrotehnika

Hobi

Horor

Humor

Internet

Intervju

Istorija

Istorija i teorija književnosti

Istorija umetnosti

Istorijski roman

Java

JavaScript

Joomla

jQuery

Knjiga posle posla - Beletristika i ostala izdanja

Knjižare i naše knjige

Književna kritika

Kuvari, hrana i piće

Leksikografija

Lingvistika

Ljubavni roman

logo

Magija

Marketing

Mašinsko učenje

Mašinstvo

Matematika

Medicina

Memoari

Menadžment

Modeliranje podataka

Monografija

Mreže

MS Office

Muzika

Nagrađivanje knjige

Naučna fantastika

Obrada teksta

OFFICE 2013

OpenOffice.org

Operativni sistemi

Oracle

Organizacione nauke

Pedagogija

PHP I MYSQL

Pisci u medijima

Ples

Poezija

Politika

Poljoprivreda

Popularna medicina

Popularna nauka

Popularna psihologija

Posao

Poslovanje

Pozorište

Pravo

Pravoslavlje

Primenjene nauke

Pripovetke

Prirodne nauke

Priručnik

Programiranje

Projektovanje softvera

Psihologija

Publicistika

Putopis

Python programiranje

Računarstvo u oblaku

Raspberry PI

Razvoj

Rečnici

Religija

Robotika

Roman

Ruby i Ruby on Rails

Satira

Saveti

Serija Roberta C. Martina

Sertifikati

Slikarstvo

Socijalna mreža - Facebook

Sociologija

Sport

Sport i hobi

SQL

Statistika

Strip

Tabele

Tableti

Tehnologija

Telekomunikacije

Triler

Turizam

Twitter

Udžbenici

Umetnost

Unix, Linux

Urbanizam

UX DIZAJN

Veštačka inteligencija

Visual Basic .NET, VBA, V. Studio

Web design

Windows

Windows 7

Windows 8

WordPress

Zaštita i sigurnost

Zoologija

 

Vesti – Pisci u medijima

Ukupno: 22, strana 1 od 2

Beograđanka Tea Olbreht postala nova književna zvezda u Americi

 

 

 

 „Ona je balkanski Singer”, pisao je „Vašington post”. Nova potvrda njene rastuće popularnosti je ugovor koji je sklopila za sledeću knjigu, u vrednosti od 500. 000 dolara, kao i činjenica da se našla u užem izboru za prestižnu britansku nagradu „Orandž”. Tein agent u SAD Set Fišman potvrdio je za „24 sata” da je prava za roman „The Tiger’s Wife” otkupila i beogradska izdavačka kuća „Laguna”. Tea je rodni Beograd napustila 1992. godine, a s ocem Slovencem i bakom, bosanskom muslimankom, ona se zatim odselila prvo na Kipar, pa u Egipat. Nakon preseljenja u SAD 1997. godine, počela je da piše na engleskom jeziku, a već prve priče privukle su veliku pažnju američke javnosti, jer su objavljene u prestižnom „Njujorkeru”. Tada je u izboru „Njujork tajmsa” proglašena za dolazeću zvezdu književne scene, u okviru izbora „20 ispod 40” (dvadeset autora mlađih od četrdeset godina). Radnja romana smeštena je u neimenovanu zemlju bivše Jugoslavije, a glavna junakinja je doktorka Natalija Stefanović, koja dolazi da pomogne deci u jednom lokalnom sirotištu u manastiru. U stilu koji američka književna kritika opisuje kao raskošan, precizan i osvežavajući, Tea je ispričala neobičnu priču o preplitanju balkanske istorije i sujeverja. Jedan od likova je Natalijin deda, koji joj priča narodne priče poput one o gluvonemoj ženi koja se sprijateljuje s odbeglim tigrom, ili o vampirolikom Besmrtnom Čoveku koji donosi smrt drugima. . . Tea Obreht je poslednji put bila u Beogradu 2009. godine, kada je od časopisa „Harper” dobila zadatak da napiše istraživački tekst o verovanju u vampire u današnjoj Srbiji. - Tada sam ponovo otkrila Beograd. Primetila sam promene u samom gradu i u načinu na koji se ljudi ponašaju, tako da sam se ponovo emocionalno vezala za to mesto i tu kulturu - kaže Tea.   Književna kritika u SAD naročito je pohvalila knjigu „The Tiger’s Wife”, jer u američku književnost prvi put na velika vrata unosi deo nasleđa balkanske i istočnoevropske kulture. Ipak, ono po čemu je Balkan najpoznatiji u Americi nisu ni kultura ni Ivo Andrić, inače jedan od Teinih omiljenih pisaca. „Balkansko nasleđe života usred tolikog nasilja i svetogrđa proizvelo je ono što Obrehtova zove ‘iluzija normalnosti, ali nikada mir’. To jeste deprimirajući zaključak, ali iskazan pripovedanjem koje je ovako zavodljivo, to je život koji ćete zapamtiti”, napisao je kritičar „Vašington posta” Ron Čarls. Čitajte 24 časa jer pišu o knjigama. Malo drugačija "Tiger's wife" Google i "Tiger's wife"  
 
   

Bilo jednom na Dorćolu sada je u knjižarama

 

 

 

Danas toga nema, a većina „pravih“ Dorćolaca više nije među živima. Ostaju samo sećanja, i poneka uspomena, priča za „Blic“ Siniša Živković, pisac knjige „Bilo jednom na Dorćolu“ koja je juče promovisana u prostorijama Izdavačkog preduzeća „Laguna“.   Živković ističe da je kroz knjigu „Bilo jednom na Dorćolu“ želeo da dočara čitaocima nekadašnji Dorćol i „makar na ovaj način sačuva njegov stari duh“. - Ovo je nostalgična pitka knjiga, pomalo publicistička i memoarska…Zapravo ovo je skrivena istorija „momaka iz kraja“, falsifikatora i muvatora, genija i pesnika. Glavni junak romana je „Fića“ koji će se posle pola veka setiti svoje jedine prave a neostvarene ljubavi. Opisani su njegovi doživljaji i lične tragedije, mračne i strašne priče o ubicama, o sudbonosnom ponoćnom izletu predsednika Tita u jednu dorćolsku kafanu… kaže Živković. Predstavljena je istorija Dorćola između dva rata - kako su njegove ulice ranije izgledale, između opanaka i cipela, zaprežnih kola i automobila, između ruralnog i urbanog poimanja sveta… - Sad nam ostaje samo pitanje koliko se Dorćol promenio, gde se izgubila ta prisnost i njegova fizionomija - napominje Siniša Živković. BLIC.   Da li ste čitali? Naručite.
 
   

Bler otkazuje promociju knjige zbog bezbednosti

 

 

 

U subotu na promociji Blerovih memoara u glavnom gradu Irske Dablinu antiratni demonstranti gađali su bivšeg premijera jajima, cipelama i plastičnim flašama. Oni su protestovali zbog Blerove odluke da priključi Britaniju invaziji Iraka 2003. godine. Bler je rekao danas televiziji Aj-Ti-Vi (ITV) da bi potpisivanje njegovih memoara zakazano za sredu u jednoj knjižari u Londonu moglo da predstavlja nepotrebne troškove i posao za policiju. On je takođe rekao da bi tom prilikom ekstremno desničarska Britanska nacionalna partija mogla da pokuša da izazove nerede i zato razmišlja da otkaže to najavljeno pojavljivanje u javnosti. Glas javnosti. Korice koje nisu prihvaćene LINK. O čemu da pišem? karikatura LINK.  
 
   

Čišćenje lektorskom metlom Spomenke Kranjčević

 

 

 

Čišćenje O svojim prevodima Spomenka Krajčević govorila je nedavno u Domu kulture „Studentski grad”, otkrivajući zamke prevođenja i kreativne aspekte ovog zanata, ali i „cake” i dovijanja kada je nužno ostati veran piscu, a u kom slučaju treba učiniti ustupak čitaocu. Dobitnica prestižne nagrade „Miloš Đurić” za prevod dela „Austerlic” V. G. Zebalda podsetila je tom prilikom da poziv prevodioca traži izuzetnu tačnost i savesnost, otkrila da se najčešće greši na najlakšim mestima, jer se pažnja i koncentracija usmere na komplikovane pasaže, i ukazala da četiri puta prolazi kroz tekst pre nego što ga preda izdavaču, čisteći ga ujedno i svojom lektorskom metlom. Takvoj predanosti kumovalo je znanje stečeno na studijama svetske književnosti u Beogradu, magistratura na katedri za nemački jezik, ali i dvadesetpetogodišnje iskustvo prevodioca u Tanjugu. Naručite danas. – U srpskom treba izbegavati šuplje početke i leve atribute, koji su česti u nemačkom jeziku. Primer za šuplji početak je recimo „Ono što je najvažnije je. . . ”, što i naši političari često koriste. Levi atribut bio bi „mnogobrojnim svetiljkama prošarano nebo” umesto prirodnijeg redosleda „nebo prošarano mnogobrojnim svetiljkama”. Kad rečenicu oslobodite toga, ona prodiše – kaže Spomenka Krajčević. Posebno zadovoljstvo bili su joj prevodi knjiga Bernharda Šlinka („Čitač”, „Povratak kući”, „Bekstva od ljubavi”), koji je, kako naglašava, pisac inteligentnog, prozirnog, i egzaktnog jezika, što dobrim delom vuče korene iz njegove prvobitne, pravničke i profesorske, struke. – Ima pisaca koji su bolji pripovedači, dok su drugi bolji stilisti. Elijas Kaneti je, na primer, pisac izuzetnog formata koji je pažljivo brusio svoje izraze. Njegovi fragmenti „O smrti”, plene i lepotom stila ali i izvanrednim mislima. Zebald u „Austerlicu” vodi jednu rečenicu na čitavih deset strana, ali ona nije bila teška za prevođenje. Bilo je samo potrebno da svaka umetnuta odnosna rečenica počne drugom svezom. To je na tragu Floberovog pravila lepog stila, da dve rečenice na istoj strani ne počnu istom rečju, niti imaju istu konstrukciju – kaže Spomenka Krajčević. Tragajući za stručnim izrazima, za potrebe određenih romana, bila je spremna da ode i u golf klub, vinariju, pozorište, kod lekara raznih specijalnosti, u Dom vojske, tražeći pomoć oko vojne terminologije, da bi jednom prilikom završila i u kockarnici gde joj je krupije objašnjavao određene izraze karakteristične za rulet. – Tako savetujem i mladim prevodiocima: da se ne stide da pitaju, a uvek preporučujem Enciklopedijski nemačko-srpski rečnik Svetimira Ristića i Jovana Kangrge, koji podseti na neke danas ređe korišćene reči. Pojedina dela, kako priznaje, zahtevala su posebne vrste znanja pa ih nije ni uzimala. Takve su knjige Elfride Jelinek – pune lokalnih izraza i referenci na savremenu nemačku stvarnost, koju, po njenom mišljenju, može da „uhvati” samo neko ko je relativno nedavno živeo u Nemačkoj – ko poznaje njihove reklame, govor ulice, ili ono što su političari „skrivili” u datom trenutku. Dečje knjige, s druge strane, kojima se sa uživanjem posvetila kao pravim „prevodilačkim bombonama”, tražile su maštovitost i igranje rečima, pa tako pominje jezičke zavrzlame i dosetke u knjizi „Hugo, dete u najboljim godinama” Kristine Nestlinger, i naučnika u ovoj knjizi, čije je ime prevela kao Znanbert Znanštajn. U pauzama, Spomenka Krajčević piše svoje knjige. Nedavno je objavljena zbirka njenih putopisa „Krugom dvojke” u izdanju „Platoa”. Reč je o beleškama i meditacijama ove Dorćolke, iz njenih dugih šetnji na trasi Dorćol–Tašmajdan. Mirjana Sretenović ČITAJTE POLITIKU.
 
   

Danijela Stil - od Tajanstvene neznanke do Lutalice

 

 

 

Danijela Stil Danijela Stil je najčitaniji američki bestseler autor današnjice. Objavljeno je preko petsto miliona primeraka njenih knjiga u preko 46 zemalja sveta na 28 jezika. Godine 1989. ušla je u Ginisovu knjigu rekorda jer su njene knjige uzastopno provele 381 nedelju na bestseler listama New York Times-a. Kraljica ljubavnih romana je literarni fenomen koji svojim delima ne prestaje da intrigira brojnu čitalačku publiku širom sveta. Svojim romanima odgovara izazovu savremene i nadasve dinamične književnosti. U njima se prepliću ljubav i strast, prijateljstvo i mržnja, sve to ispričano na zanimljiv i neposredan način. Danijela Stil rođena je 14. avgusta 1947. godine u Njujorku. Studirala je na Njujorškom univerzitetu i u Evropi. Sa devetnaest godina je završila svoj prvi roman, koji je ostao neobjavljen sve do 1973. godine. Tada počinje neprestani uspon popularnosti i tempa pisanja, koji je ponekad dostizao i četiri romana godišnje. Nedavno je objavila 71. knjigu, ne odustajući od kucanja na svojoj pisaćoj mašini iz 1946. godine. Od ranih osamdesetih ne silazi sa liste bestselera Njujork tajmsa, a 1989. je dospela u Ginisovu knjigu rekorda jer su njene knjige bile na listi neprekidno čak 381 nedelju. Odmalena je pokazivala afinitet prema poeziji. Često bi posle čitanja njenih domaćih zadataka ceo razred znao da zaplače. Danas su romani Danijele Stil predstavnici najboljeg oblika ljubavnog romana. Do sada je prodala više od 537 miliona primeraka romana koji su prevedeni na 28 jezika. Osim ljubavnih romana, pisala je književnost i poeziju za decu. LINK. Pet brakova i devetoro dece Za razliku od srećnih ljubavi u njenim romanima, Danijela je za petoricu mislila da su muškarci njenog života, ali se ipak prevarila. Sa osamnaest godina je bila u prvom braku s Klod-Erikom Lazarom, sa kojim je dobila devojčicu. Posle raspada braka, usledio je novi brak kratkog daha sa Denijem Zigelderom. Sa trećim suprugom Vilijamom Totom, zavisnikom od heroina, dobija sina Nikolasa, koji posle teške zdravstvene dijagnoze 1997. godine oduzima sebi život. Brak s Džonom Trejnom bio je najplodniji. Dobili su petoro dece, ali ipak ne ostaju zajedno. Poslednji i jednako neuspeli bračni pokušaj bio je s Tomom Perkinsom. Danas, sa devetoro dece iz pet brakova, nekoliko meseci godišnje provodi u svojoj kući u Francuskoj. Retko daje intervjue i pojavljuje se u javnosti, a u međuvremenu je postala članica Sajentološke crkve. Vikipedija: LINK. Oficijelni sajt: LINK. Najnovija knjiga Pročitajte poglavlje iz knjige: LINK.    Romani Danijele Stil u našoj knjižari Kuća - Danijela Stil Kuća na brdu visoko iznad San Franciska bila je veličanstvena, sagradio ju je 1923. jedan bogataš za ženu koju je obožavao, ne štedeći ni truda ni novca. Gotovo celi vek kasnije, ova nekada velelepna kuća je u raspadu, i jedna mlada žena ide kroz njene prazne sobe. Pročitajte više Lepe stvari - Danijela Stil Na vrhuncu veoma uspešne karijere, živeo je previše brzo da bi shvatio da ima sve - osim onoga što najviše želi. . . Pročitajte više Krila - Danijela Stil Kesi O'Meli je još kao dete bila zagledana u nebo, u to čarobno prostranstvo kojim je želela da vlada, da leti slobodno poput ptice.   Pročitajte više Debitantkinja - Danijela Stil Olimpijin život je dinamičan i ispunjen - karijera, drugi brak, bliznakinje koje završavaju srednju školu, jedan sin na koledžu a drugi u vrtiću. . . Pročitajte više Druga prilika - Danijela Stil Danijela Stil jedna je od najpopularnijih svetskih romansijerki, što pokazuju i tiraži njenih romana, koji su prodati u preko 560 miliona primeraka. Pročitajte više Odjeci - Danijela Stil Najnoviji roman Danijele Stil velika je priča epohe o zabranjenoj i nemogućoj ljubavi lepe Nemice jevrejskog porekla i gracioznog francuskog grofa u osvit Prvog svetskog rata, dok topovi besomučno pucaju duž verdunskih bedema. Pročitajte više Tajanstvena neznanka - Danijela Stil Posle propalog prvog braka Aleks je izgubio svaku nadu da će naći pravu ženu. Sve dok nije ugledao tajanstvenu i prelepu Rafaelu. . . potpunu neznanku. Pročitajte više Letnjikovac - Danijela Stil U ediciji savremena svetska proza, objavljen je roman Danijele Stil. Sunčani dan u Holivudu. Bleštavi Rols-rojs kabriolet ulazi kroz glavlna vrata. Ulazi na imanje Letnjikovac. Pročitajte više Sestre - Danijela Stil Priča o četiri veoma uspešne sestre i o porodici koju je zadesila teška tragedija koja će život tih sestara promeniti iz korena. Pročitajte više Lutalica - Danijela Stil Odri Driskol odlučuje da sve ostavi za sobom i da na neko vreme otputuje u Evropu. Pročitajte više  
 
   

Izdanja Peščanika u našoj knjižari

 

 

 

Druga obalaZašto se danas u Srbiji okleva sa otvaranjem tajnih policijskih dosijea iz vremena komunizma i, uopšte, zašto vlast voli da radi u tajnosti? Zašto se u našoj zemlji ne praktikuje lustracija? Zašto političari u Srbiji s podozrenjem gledaju one koji se zalažu za ljudska prava i civilno društvo? Zašto se izbegava rasprava o političkoj odgovornosti za ubistvo Zorana Đinđića? Zašto je kod nas pravna kultura zamrla?LINK KA KNJIZI I KORPI ZA NARUČIVANJE. Svetlana Slapšak Hronospore II Moje očuvanje sećanja nema ničeg zajedničkog sa nostalgijom. Nostalgija je prva žrtva svake nove naracije koja mobiliše većinu: hajdemo da razrušimo grad u kojem je fabrika topljenog sira Buco, koga se svi nežno sećamo, koju sad drže drugi, koji su nam sir ukrali, koji su Buca silovali, itd. Ja ne znam šta sve moje sećanje može, niti kako ga kontrolisati. Stoga ga moram stalno propitivati. Pišem, da bi se sećala.   Naručite: Link Mirko Đoržević Kišobran patrijarha Pavla Sahrana patrijarha Pavla podignuta je na nivo državne sahrane – i ne zna se ko je tu više bio zbunjen. Išlo je to na trenutke na državnoj strani do neukusa koji ovaj, lično skroman, čovek nije zaslužio. A još će dosta vremena proći dok se svi ne budu sabrali od „šamara“ koji im je pokojnik zadao. Svima nama. Nije izabrao kriptu u Sabornoj crkvi za svoj večni dom, ni mermernu grobnicu u hramu sv. Save na Vračaru, ne, otišao je na malo crkveno groblje u Rakovici. Iskoristio je svoje pravo izbora znajući šta i država i crkva od njega očekuju. I to je neka poruka, od mnogih koje već mnogi čitaju različito. Kako god ga istoričari budu ocenjivali, za ovaj „bum“ oko sahrane, barem za to, pokojnik nije kriv.   Naručite: Link Srđa Popović One gorke suze posle Sve češće se čuje priča kako se Srbi, eto, vraćaju duhovnosti. To znači – šta se dešava u materijalnom svetu, nas u stvari ne zanima. O tome je vrlo lepo pisala Isidora Sekulić u eseju "Nevolje malih naroda", gde je opisivala kako su mali narodi, a naročito srpski, često i agresivni, a kada njihova agresivnost bude frustrirana, onda dolaze – to su njene reči, koje su mi se veoma dopale – "one gorke suze posle". Prvo pretimo svima, pa kad se pojavi neko jači, mi se odjedanput setimo duhovnosti, ništa nas ne zanima, naše je carstvo nebesko, mi smo nacija okrenuta duhu. U trenutku kada bi se zahtevala natčovečanska energija da se iz ove crne rupe izvadimo, oni nam kažu – ne, sedećemo ovde, baš nam je dobro i ovako ćemo duhovno da se zamišljavamo. U stvari, to je superioran stav u odnosu na plitku materijalističku kulturu koju nam nude sa Zapada.   Naručite: Link Dubravka Stojanović Ulje na vodi Radi se o tome da znanja koja ima istoričar mogu da pomognu da se objasni sadašnjost. Dakle, da sa našim saznavanjem prošlosti možemo da pomognemo društvima da shvate kako smo došli do ove sadašnjosti, zašto je sadašnjost ispala baš ovakva, da li su postojali načini da ona ne ispadne ovakva.   Naručite: Link Talog ogledi o prednosti slobodeNaručite danas.
 
   

Jovan Ćirilov i život koji bira junake

 

 

 

Iako sam objavio nekih trista portreta svojih savremenika, ostalo je još mnogo zanimljivih, o kojima ću tek da pišem. Recimo: Basara, Bećković, Sarojan, Šklovski, Jan Kot, Milovan Đilas, čika Miša Đurić. . . Listu će praktično prekinuti nešto što je jače od svake naše pojedinačne volje – kaže za „Politiku” Jovan Ćirilov, govoreći o svojoj knjizi „Svi moji savremenici”, nedavno objavljenoj u izdanju „Lagune”. U njoj su objedinjeni tekstovi koji su se pojavljivali u štampi u proteklih desetak godina, a glavni junaci su, kako i naslov kaže, ljudi koje je poznavao iz sveta kulture, umetnosti, politike, ali i „običnog života”. Knjiga je podeljena u dva toma. Portreti savremenika, kako kaže autor, objavljeni su hronološkim redom, onako kako su od 2000. počeli redovno da izlaze u štampi. Kako ističe, bez ijedne ispravke. U prvom tomu nalaze se priče o Titu, Andriću, Handkeu, Makavejevu, Sartru, a u drugom tekstovi čija su okosnica Đinđić, Vajda, Pavić, Miler, Šerbedžija. . . Nezaobilazno je bilo pitati ga kako je birao „glavne glumce”, pogotovo ako se u obzir uzme to da je reč o zaista širokom dijapazonu ljudi, raznih profila, godina i provenijencija. Ćirilov, lakonski, za pomenuto „okrivljuje” sam život. – O kome ću pisati – birao je sam život, bilo život onih o kojima sam pisao ili što sam ih ja u životu sretao. O većini sam ipak pisao kada sam imao poriv da o njima kažem nešto što nije zabeleženo. O Titu i Jovanki Broz izašlo je dosta knjiga, ali ni u jednoj nije bilo ni traga o njihovom odnosu prema pozorištu. Kada je u pitanju moj veliki duhovnom orijentir, filozof Žan-Pol Sartr, želeo sam da što više posvedočim o njegovoj poseti Beogradu i premijeri „Zatočenika iz Altone” u JDP 1960. godine – odgovara Ćirilov, dodajući sledeće: – To što sam upoznao ličnosti moga vremena u najrazličitijim oblastima, od državnika do anonimnih ličnosti, od jedne princeze Jelisavete, koja baš nije proživela život „princeze na zrnu graška”, do onih koje ne beleži nijedan leksikon, to je prednost. Imam neku urođenu potrebu da nešto od naše epohe sačuvam najpre za sadašnjost, a to znači i za budućnost. I ne znajući da ću se time baviti, verovatno iz iste potrebe da ostavljam trag o nečem što se dogodilo, uspeo sam da većina mojih susreta sa ličnostima koje čine našu epohu ostane zabeležena fotoaparatom. Gotovo da nema susreta koji nije na taj način ovekovečen. Tako da, osim retkih izuzetaka, nisam ni pisao o onima s kojima nemam zajednički snimak. Eto, to je mala bizarnost ovih knjiga. M. Dimitrijević LINK. Svi moji savremenici 1 Naručite. Svi moji savremenici 2 Naručite.
 
   

Kada glumci kuvaju ili sve hedonističke zvezde

 

 

 

Sve hedonističke zvezdeU Srbiji se kuva na sve strane. Nema televizijske stanice koja nema nekog svog kuvara, a o posebnim edicijama kuvara svih vrsta ne treba ni govoriti. Ima se utisak da se u ovoj zemlji nikada bolje nije jelo i u hrani uživalo. Knjiga „Kuva(r)ni glumci“ (Laguna) koju potpisuju Milan D. Špiček i Mina Mart malo je drugačija.  „Nismo nameravali da napravimo klasičan kuvar. Naime, Mina Mart i ja pisali smo za „Festivalske novineö niških Glumačkih susreta portrete naših istaknutih glumaca. Ali, retko ko će se zainteresovati da čita portrete. Zato mi je palo napamet da ubacimo i recepte za jela koje glumci vole da spremaju i jeduö, kaže za danas Milan D. Špiček. Ono što ovu knjižicu od dvestotinak stranica izdvaja od ostalih jesu između ostalih i zanimljiva grafička rešenja. Posebnu pažnju privlače crteži koje je svojom čarobnom olovkom iscrtao akademski slikar Milenko Mihajlović. Tako listajući knjigu saznajemo da Mira Stupica voli da sprema buzaru od škampa, Bora Todorović jegulju na ražnju, Srđan Todorović pak voli vrganje na italijanski način. Legenda ovdašnjeg glumišta Mira Banjac majstor je u pripremanju jela od divljači i čitaocima je otkrila tajnu kako se sprema pašteta od fazana. Milena Dravić opredelila se za svoj recept koji je nazvala Vekna a la Milena, dok Dragan Nikolić ne može odoleti govedini na dalmatinski način. Svetlana Bojković odlično sprema pileće belo meso, dok Anica Dobra uživa u spremanju jela „Kokoš Provansal“. Objavljena su 33 portreta sa isto toliko jela. Odmah treba reći i to da nije reč o klasičnom nabrajanju sastojaka i načinu na koji oni postaju željeno jelo. Glumci su vrlo duhovito opisivali kako spremaju omiljene im delicije. Ne treba zaboraviti još jedan detalj. Čitaoci mogu videti kako se knjiga stvarala. Garnirana je SMS porukama koje su razmenjivali glumci i autori. „Svi glumci su bili oduševljeni predlogom da podele recepte za svoja omiljena jela, a korespondenciju sam objavio zato da bi čitanje knjige bilo življe i zabavnije“, dodaje Špiček. Ovo nepretenciozno i pitko štivo podseća nas na nešto što smo možda i zaboravili: hrana i njeno kušanje koje se polako pretvara u hedonizam jeste neizostavna kultura življenja. To u predgovoru potvrđuju i sami autori kada pišu: „Najviše vremena provodili smo u, nećete verovati - kafanama. Tu su se ugovarale uloge, ali i klopa. Tu su pala i prva kulinarska poznanstva. Tu su se rodile nove hedonističke zvezde- Ličnosti smo birali prema afinitetu: koga volimo, kome se divimo ili ko je jednostavno morao da se nađe u ovom specifičnom udžbeniku. “ Ova knjiga izaziva potpuno opuštanje. Pomaže da zaboravite kalorije i tablice. Jednom rečju, osvežava, zasmejava i - ne goji. Preporučljivo u svakom slučaju. V. Matković LINK. Kuvarni glumci Naručite.
 
   

Kada književnica Vesna Radusinović dođe u emisiju Otkopčano

 

 

 

Otkopčano sa Vesnom Radusinović Pored toga, pričaće i o tome ima li istine u tome da pojedine javne ličnosti plaćaju piscima da im napišu knjigu i zašto godinama nije govorila sa svojom kumom Isidorom Bjelicom.   Ako više volite knjige Naručite. Naručite. Naručite. Naručite. Naručite. Naručite. Naručite. Naručite. Naručite.   Naručite.
 
   

Knjiga, vino, život i Benedeta Čibrario

 

 

 

Vino boje ljubavi Ona je juče posetila beogradski „Plato”, srpskog izdavača pomenute knjige, koju je preveo Aleksandar V. Stefanović. Benedeta Čibrario rođena je u Firenci, odrasla je u Torinu, gde je diplomirala istoriju filma, živela je u Engleskoj, ali njeno pravo boravište jeste Toskana. Reč je o njenom prvom romanu, nagrađenom prestižnim italijanskim priznanjem „Kampielo”, koji prikazuje život sa starinskih fotografija, mirise vina i maslina, kao i onaj veličanstveni osećaj povezanosti sa zemljom. Glavna junakinja Čibrarijinog romana, primorana na ugovoreni brak, izabrala je poznanika sa očevog spiska koji joj je naizgled bio najsličniji, iz ugledne porodice, i kao i ona, ljubitelja konja i sportskog života. Međutim, ubrzo mlada kontesa shvata da je od muža dele nepremostive razlike, i zaljubljuje se u fatalnog italijansko-austrijskog plemića. Bila bi to priča nalik na mnoge druge, o nesreći nametnute i nedostižnosti nedostupne ljubavi, da kontesa, već starica koja je preživela dva rata i koja se sada samo seća stvari, nije napustila život u gradu i otišla da živi sama na živopisno toskansko imanje, da bi se bavila proizvodnjom vina. Kao italijanska Skarlet O’Hara, ona kaže: „Znala sam da imam svoje mesto. Znala sam da ću, uvek kada to budem zaželela, ili kada mi bračni život i ono što taj život prati postane nesnosno, imati mesto gde mogu da odem”. Svoju glavnu junakinju Benedeta Čibrario, pak, ovako opisuje za naš list: – Moj roman govori o ženi u vremenu i društvu brzih promena, na početku 20. veka. Ona uviđa te transformacije, ali u sebi ne pronalazi snagu da sve promeni. To se naročito odnosi na društvena pravila i dužnosti. U njoj, dakle, ima i kukavičluka. Ovakve stvari dešavaju se ljudima i danas, mnogi ne uspevaju da promene u sebi ono što misle da bi trebalo. Ako postoji nešto autobiografsko u ovoj knjizi, onda su to moja hrabrost i moj kukavičluk, objašnjava Benedeta Čibrario. Kako su Toskana i njena izuzetna priroda uticale na nastanak ovog dela, pitanje je za našu sagovornicu. – Stvarno volim Toskanu, koja mnogo znači mojoj porodici i meni. Ono što je osobeno za ovo područje jeste da se ne menja mnogo. Predeli koji su prikazani na umetničkim slikama renesanse isto izgledaju i danas. Sama ta priroda poseduje osobeno značenje i simboliku, što sam pokušala da dočaram u knjizi. Tako da je pejzaž u ovom romanu jedan od glavnih likova. Moje pisanje uvek je usmereno i na vizuelnu komponentu i mislim da postoji znatna sličnost između literature i filma. Vino je nesumnjivo obeležje Toskane, i deo je upečatljivog italijanskog osećaja za lepo. Kakvu ulogu ima simbolika vina u životu i sazrevanju glavne junakinje ovoga romana, pitamo autorku. – Vino je divna metafora za ljudski život, jer da biste dobili dobro vino, treba teško da radite, da čekate i po više godina, da biste znali da li vam se trud isplatio. Vino je snažna metafora i za literaturu, pa i za ljubav, i međuljudske odnose uopšte. Treba puno da radimo na jednom odnosu da bismo posle izvesnog vremena videli rezultate – smatra Benedeta. „Brak iz ljubavi, kakav prostakluk!”, govorila je staramajka mlade kontese. Danas nema ugovorenih brakova, nasuprot tome postoje sve slobode, a ipak ljubav se teško nalazi. Autorka ove okolnosti komentariše: – Ljudi se u Italiji nisu venčavali zbog ljubavi, venčavali su se zbog društvenih okolnosti, i u svim staležima težili su da održe porodicu. Ali, oduvek, ljubav je bilo teško naći i zadržati. Marina Vulićević Čitajte Politiku jer ona piše o knjigama, piscima. Knjiga je kao vino Naručite danas.
 
   

Nadahnuta ženskim statuama iz Vinče

 

 

 

Beogradska promocija počinje večeras u 19 časova u prostorijama izdavačke kuće „Arhipelag“, dok će sutrašnju promociju u Narodnom muzeju u Zrenjaninu pratiti izložba figurina koje se nalaze u zbirkama ovog muzeja. Toni Liversejdž, polazeći od preistorijskih ženskih figura pronađenih na prostoru Balkana, istočne Evrope, Mediterana, južne Italije i Male Azije, od kojih su najstarije stare skoro 2. 500 godina, na uzbudljiv način prikazala je ženu i žensko telo koje su zauzimali u kulturi, tradiciji, religiji i svakodnevici. Knjiga je, prema rečima autorke, dugo pripremana, a inspiracija je pronađena za vreme posete muzeju u Selčuku u zapadnoj Turskoj. Obilazeći muzej, ušla sam u izložbenu salu u kojoj se nalazio jedan jedini eksponat - statua mnogogrudne Artemide. Njen izgled se nikako nije podudarao sa prethodnim predstavama koje sam, učeći u školi grčku mitologiju, stekla o čednoj boginji lova Artemidi. Bilo je nečeg zagonetnog u toj statui i nisam mogla, a da se ne upitam šta ona u stvari predstavlja i u kakvom kontekstu je nastala - objašnjava autorka koja je na Univerzitetu u Kopenhagenu diplomirala slovensku filologiju i jugoslovensku književnost, a jedno vreme studirala je i u Beogradu. Prema rečima Liversejdžove, rad na ovoj knjizi odveo je na mnoga putovanja, „kroz vreme i prostor“. - Posetila sam muzeje na Kipru, gde je po mitskoj priči iz morske pene rođena Aftrodita, posetila sam Maltu i njene zagonetne hramove sa ogromnim ženskim statuama, kao i muzeje na Balkanu. U Srbiji su me posebno oduševile ženske statue iz Vinče. One odišu samopouzdanjem koje pleni i ne mogu, a da ne pomislim da je žena u to doba u tom društvu bila cenjena i poštovana - dodaje danska književnica. Toni Liversejdž prevela je i niz dela srpskih i jugoslovenskih pisaca na danski jezik, između ostalog i knjigu „Na Drini ćuprija“ Ive Andrića. Autorka je 17 knjiga i nekoliko biografija žena od kojih je najnovija o književnom stvaralaštvu Džejn Ostin. BLIC. Velika boginja Naručite.
 
   

Nova knjiga Svetislava Basare Eros, giros i tanatos

 

 

 

Eros, giros i tanatos Nova knjiga Svetislava Basare "Eros, giros i tanatos" biće predstavljena u četvrtak, 19. avgusta (20h), u Galeriji "Artget" Kulturnog centra Beograda (Trg Republike 5/I). O knjizi će govoriti književni kritičar Teofil Pančić i autor, a moderator je Marjan Čakarević. LINK. Reč je o novoj kolekciji članaka i eseja Svetislava Basare, nastavku kulturno-političkih istraživanja iz prošlogodišnje knjige "Fundamentalizam debiliteta". "U skladu sa učenjem starih majstora, koje kaže da je literatura tu da zabavi i pouči, sada se uglavnom analiziraju pojave i procesi iz perioda demokratsko-socijalističke koalicione vladavine", kaže Marjan Čakarević. "Svojim urnebesnim humorom Basara uspeva da makar malo ublaži gorčinu koja ostaje nakon razumevanja razmera svakovrsnih gluposti, koje se javnosti podastiru kao problemi od epohalnog značaja. Međutim, demistifikacija koje se Basara poduhvatio nipošto se ne iscrpljuje u raskrinkavanju dnevno-političkih opačina. "  Čakarević dodaje da i ova, kao i prethodne knjige eseja i članaka, zapravo predstavljaju deo šireg projekta, koji ima za cilj promenu vladajućeg modela u srpskoj kulturi. U tom smislu, ovaj izbor tekstova može se razumeti kao praktična primena metafizičkih stavova iz ranijih Basarinih eseja. Međutim, ne treba se zavaravati da je promena kulturno-političkog modela bezazlen posao, kako bi naivnom čitaocu moglo da izgleda zbog navedenog, urnebesnog humora: “Zoran Đinđić je, uostalom, izgubio glavu upravo zato što je ugrozio poredak i logiku orijentalnog harema i doveo u pitanje validnost mita o Velikoj majci Srbiji, mita koji je u međuvremenu postao veliki biznis. On je tačno i na vreme uvideo da potpuri otrcanih slavopojki i žalopojki nad materinom sudbinom mora promptno biti zamenjen patriotizmom akcije i hvatanja sa svetskoistorijskom realnošću. U tom poslu stvarnog oslobađanja ništa ne pomažu pisanja ustava, korekcije zakona i donošenja uredbi. Proces unutrašnjeg oslobađanja Srbije zahteva individualni napor svakog građanina. ” BLIC.
 
   

Osnovan je fond MOMO KAPOR

 

 

 

Cilj Fonda je da svojom delatnošću obezbedi arhivsku građu celokupnog književnog i likovnog opusa Mome Kapora. Namera osnivača je, takođe, da Fond bude pokrovitelj projekata vezanih za stvaralaštvo Mome Kapora, čiji sadržaji doprinose očuvanju njegovog umetničkog nasleđa. Deo aktivnosti Fonda biće usmeren i na pružanje podrške mladim umetnicima iz oblasti likovnog i književnog stvaralaštva, navodi se u saopštenju Ane i Jelene Kapor. LINK. Da li ste čitali? Naručite. Naručite. Naručite.  
 
   

Pisac u medijima Mihajlo Pantić o Partizanu i Mister Gudbaru

 

 

 

Mihajlo Pantić i Gospodin Gudbar Omiljeni album i pesma? The Clash - London Calling. Koncert koji ćeš uvek pamtiti? Bocellijev u Beogradskoj areni, zato što sam nekoliko puta uzleteo tamo gde se bez muzike ne može uzleteti. Omiljeni film? U potrazi za Mister Gudbarom. Omiljena knjiga? Uh, imam ih na stotine. Recimo, Katedrala Raymonda Carvera. Popboks. Ako je to ljubav Da li ste čitali? Naručite danas.
 
   

Pisac u medijima Vladan Matijević i izlazak iz mraka

 

 

 

U razgovoru za „Blic” poznati pisac govori o pomenutoj knjizi, vremenu u kome živimo, strastima, potrazi za smislom… Knjigu, roman omnibus, „Vrlo malo svetlosti” Naručite danas. čine tri pripovesti koje prate živote i snove naoko različitih likova – američke istoričarke umetnosti, bivšeg ministra u vladi pre petooktobarskih promena u Srbiji i apsolventa filozofije – do juče uspešnih, a sada poraženih ljudi. Govoreći o svom delu i njegovom naslovu, Vladan Matijević kaže: - Naslov odslikava atmosferu romana, a i lepše zvuči nego „Vrlo mnogo tame“. Svetlost, koja je biblijskim tumačenjem označila početak stvaranja sveta, univerzalna je kategorija i metafora. Asocira na Boga, život, vid i sve što može stati u percepciju ljudskog oka. Ali, odsustvo svetlosti predstavlja ne samo crnilo i tamu već i slepilo kako oka, tako i svih životnih vrednosti. U mom romanu svi junaci žive poluživote, osujećeni su, razočarani, a u njihovim životima ima onoliko svetlosti koliko je dovoljno da obasja samo deo puta kojim hodaju ili jedan san koji sanjaju. Govoreći precizno, to je vrlo malo svetlosti. Likovi su veoma različiti, životne priče takođe… - Karakterno različiti likovi, i ne samo karakterno, likovi koji žive na različitim mestima, imaju iste probleme, istu muku muče, slične snove sanjaju. Njihove jave se prepliću, često su nečiji snovi drugome java. Mnogo štošta me je motivisalo da ih spojim. Možda najviše želja da pokažem da više nije bitno mesto stanovanja, obrazovanje, da smo svi na ovom svetu tako usamljeni. Takođe, čini mi se i da smo svi na neke čudne načine povezani, da se životi mnogih ljudi prepliću sa drugima, njima nepoznatim, a da oni toga nisu svesni. Uostalom, umetnost nas povezuje na najsuptilniji način. Jedna knjiga, film ili fotografija probudiće slične emocije kod čitalaca i gledalaca na različitim kontinentima. Njih s jedne strane spaja to što žive u snovima, a s druge što postoje u poremećenom sistemu vrednosti. A, šta spaja nas sa njima ili njih sa nama? - Spaja nas mrak. Predstoji nam borba da iz tog mraka izađemo, da nađemo smisao. Ni sam ne znam kako i gde. Koristim se privilegijom pisca da postavljam pitanja ne nudeći odgovore i da tražim od čitalaca da ih sami pronađu. U romanu „Vrlo malo svetlosti“ svi junaci su izgubili smisao i svako ga na svoj način ponovo traži. Ma koliko ta njihova potraga za odbeglim smislom života izgledala fanatična ili paranoična, ipak govori o neutaživoj potrebi svakog od nas da sa grumenom zlata izađe iz tamnog vilajeta. Napisali ste: „Strasti se nikad ne mogu nahraniti dovoljno, spoznao sam da su sve gladnije što im više hrane daješ”. Često se može čuti da ovom vremenu upravo nedostaje prave strasti, pravih emocija. . . ? - Mislim da ovom vremenu sve što je bitno nedostaje, jer mi ne cenimo to bitno, važnost pripisujemo nebitnim stvarima i te nebitne stvari nas sve više zatrpavaju i polako guše. Govoreći jezikom književnosti, kog žanra nam je realnost? - Naša realnost ima istančan književni ukus i inspiriše se delima velikih pisaca, mislim na dela Kafke i Beketa, ali i na dela Orvela. Problem je što ona, naša realnost, ne pita nas da li mi možemo da izdržimo toliko tešku literaturu svakog dana na svakom mestu. Roman ili pripovetka U užem izboru za Vitalovu nagradu je i vaša knjiga, ali u kategoriji pripovetke? - Smatram da je po kriterijumima koji važe poslednjih nekoliko decenija moja knjiga roman, tako je i ja doživljavam, a vidim da i većina tako misli, ali sam svestan da u prvoj polovini dvadesetog veka ne bi bila svrstana među romane. U dvadeset prvom veku nisu više jasno razdvojene granice, nigde, pa ni među žanrovima. Moja zbirka priča iz 2. 000 godine „Prilično mrtvi” lako bi mogla biti doživljena kao roman, a roman „Časovi radosti” mogao bi biti svrstan i u zbirku kratkih priča, ali i u zbirku pesama u prozi. Institucija nagrada U konkurenciji ste za NIN-ovu nagradu (koju ste već jednom dobili). Vaš odnos prema nagradama? - Ne mislim da bi bilo na mestu da išta kažem o instituciji nagrada u Srbiji pošto se ovih dana dodeljuju najznačajnije književne nagrade za prošlu godinu, pa i NIN-ova. Kao i u svemu drugom, i po tom pitanju u Srbiji postoje dva ekstremna mišljenja. Ne želim da moje reči budu pogrešno protumačene zato ću oćutati kom ekstremu sam bliži, bez obzira na znanje da je istina obično na sredini. BLIC. Vrlo malo svetlosti Naručite danas.  
 
   

Pisci na Tviteru - Igor Marojević jer najbolje društvo nije na Tviteru nego u paklu

 

 

 

Igor MarojevićIgor Marojević rođen je 12. jula 1968. godine u Vrbasu. Njegov otac bio je pripadnik tehničke inteligencije, majka je predavala srpski jezik. Diplomirao je srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Svoju novelu „Obmana Boga“ objavio je 1997. godine, a onda i romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008), „Parter“ (2009) i „Majčina ruka“ (2011), kao i zbirke priča „Tragači“ (2001) i „Mediterani“ (2006, 2008) i knjigu eseju „Kroz glavu“ (2012). Njegova dela ili njihovi odlomci objavljivani su na španskom, portugalskom, katalonskom, makedonskom, nemačkom, engleskom, italijanskom, slovenačkom, mađarskom, ukrajinskom, češkom, grčkom, danskom i bugarskom jeziku. Igor Marojević na TviteruPratite ga: @igormarojevic10 tvitova od preko 10001. Da li je najbolje društvo na Tviteru?2. Živimo u majci, onda s majkom i nema kraja3. Kaligrafija na Tviteru je mislena imenica5. Pored kremiranja pokojnika treba početi i sa kremiranjem onih koji prisustvuju sahranama6. Umesto da se množimo, mi se delimo7. Frizure na vlasti su Palma ili Tasovac8.   Diktatori su beli, crni i najcrnji9. E, da sam Bjelo Dugme10. I na kraju, jedan stari tvitIzbor je uvek ličan, zato uvek treba birati ličnosti. Pratite: @igormarijevic
 
   

Pisci u medijima Erlend Lu i sve manje se misli svojom glavom

 

 

 

Erlend Lu je publiku osvojio romanom “Naivan. Super” u kome, između ostalog, govori o mladom čoveku koji se suočava sa prekretnicama, dilemama, svakojakim nedoumicama. Odgovarajući na pitanje koliko autobiografskog ima u ovom delu, poznati književnik kaže: “Delimično. Nije autobiografska na najdirektniji način, ali sadrži neke elemente koji su uzeti iz moje porodice. Knjiga je dobrim delom fikcija. Govori o mladiću koji je izgubio uporište u životu i kreće u potragu za smislom, identitetom, što je tipično za bilo kog mladog čoveka između 20 i 25 godina. Skandinavske zemlje su sredinom devedesetih bile karakteristične po potpunoj depolitizaciji omladine, društvena pitanja ih nisu zanimala, izvesna neodgovornost bila je lako vidljiva, dominirao je utisak da čovek  može da bude večno mlad. . . Naručite i otkrijte koliko su mirni bili dani. U Srbiji su pak ljudi isuviše usmereni na politiku, isuviše je privatno podređeno društvenom. Koliko je dobro da čovek svoj život oblikuje prema politici? - Krupno pitanje. Lično, ne postavljam zahteve ni samome sebi pa ni drugima kada je reč o političkoj aktivnosti. Ona je diskutabilna posebno ako se ima u vidu da se tokom istorije pokazalo da ljudi koji su se bavili politikom često nisu imali pravo u svojim stavovima. Politika je u isto vreme i opasna i neophodna. Večno pitanje - levica ili desnica - ne interesuje me kao nekada. No, ono što smatram bitnim jeste da čovek treba da bude samostalan i da misli svojom glavom. To jeste kliše, ali je i istina da u današnje vreme ima isuviše malo ljudi koji to zaista čine. Ceo intervju možete da pročitate u Blicu.
 
   

Roman Taoa Lina „Iiiii iii iiii“ u izdanju kuće BOOKA

 

 

 

Iiiii iii iiii Izdavačka kuća "Booka" iz Beograda objavila je roman "Iiiii iii iiii" mladog američkog pisca, pesnika i blogera Taoa Lina (1983). Linov roman, prema navodima izdavača, predstavlja mešavinu apsurda, montipajtonovskog humora, društvne kritike, kao i storiju o otuđenju, naročito u generacijama rođenim 70-ih, 80-ih i 90-ih godina 20. veka. Roman počinje susretom delfina, medveda, losa, vanzemaljca, troje običnih građana i predsednika SAD, koji se okupljaju na večeri u jednom suši restoranu. "U svetu Taoa Lina zbunjene ali inteligentne životinje komuniciraju s inteligentnim ali zbunjenim ljudima, što neizbežno dovodi do smrti Ilajdže Vuda, Salmana Ruždija i Vong Kar Vaija", naveo je izdavač. Tao Lin pripadnik je najnovije generacije američkih pisaca i važi za provokativnog manipulatora koji uspešno koristi savremene medije, a naročito internet, u plasiranju informacija o svom radu. Njegove knjige prevedene su na nemački, japanski, španski, norveški, francuski, korejski i kineski jezik. Redovno piše na blogu svoje internet stranice: http://heheheheheheheeheheheehehe. com Lin se bavi i likovnom umetnošću vrlo karakterističnog stila, koristeći olovku, tuš, flomastere i papir i kompjuterske programe Microsoft Paint i Adobe Photoshop. Izdavačka kuća "Booka" do kraja ove godine planira da objavi i knjigu "Ako niko ne govori o skrivenim stvarima" britanskog pisca Džona Mekgregora i triler "U miso supi" japanskog autora Rjua Murkamija. Čitajte Glas javnosti jer pišu o knjigama i piscima.   Da li ste čitali? Naručite.
 
   

Salon književne elite

 

 

 

Jedan od 13 apostola nadrealizmaTako će i četvrti velikan (posle Meše Selimovića, Skendera Kulenovića i Dušana Matića) dobiti obeležje u okviru velike akcije „Vratimo dug piscima“, koju vode Ministarstvo kulture i „Večernje novosti“. MAJSTOR POETSKIH EFEKATA Prijatelj iz beogradskog nadrealističkog kruga Đorđe Kostić zabeležio je: „Vučo je čovek izvanredno vešt u stvaranju poetskih efekata; umeo je da reči izmešta tako da one nikada nisu izneveravale stvaranje značenja povezanih sa pobudama. “ Rođen na Slaviji, u kući (danas poznatijoj kao prvi „Mekdonalds“ u Beogradu) koju je podigao njegov otac Đorđe, Aleksandar se s porodicom često seljakao. Sa Slavije, premestili su se u Zmaj Jovinu (danas je to Muzej grada Beograda), koja je bila u njihovom vlasništvu, ali je posle finansijskog kraha 1929. sva imovina otišla u nepovrat. Nekoliko narednih godina živeli su u iznajmljenim stanovima čiji su vlasnici bili njihovi prijatelji, da bi se skrasili na trećem spratu u Jevremovoj. Tu je, zahvaljujući i piščevoj supruzi Julijani - Luli, za vreme i posle Drugog svetskog rata nastao veliki književni salon, u koji su redovno dolazili Dušan Matić, Oskar Davičo, Marko Ristić, Rodoljub Čolaković, Josip Vidmar, Miroslav Krleža, a pre svih Ivo Andrić, kome je bio kum na venčanju. U tom stanu napisana su njegova najpoznatija dela i vođeni veoma zanimljivi razgovori koji su uticali na razvoj književne misli i kulturne delatnosti tadašnje Jugoslavije, između ostalog i zbog toga što je Vučo godinama bio sekretar Udruženja književnika Jugoslavije. Dušan Matić, Aleksandar Vučo, L’, 1930 Redovno su se okupljali i tada mladi pisci Petar Džadžić, Muharem Pervić, Milosav - Buca Mirković i mnogi drugi. Među njima je bio i Slobodan Glumac, prvi glavni i odgovorni urednik „Večernjih novosti“, koji je o Vuču zapisao i ovo: - Začinjao je mnogo šta; bio je od onih koji pokreću - uvek okrenuti novom, nepoznatom, izazovnom. Nije li on naš prvi pesnik „crnog humora“? Nije li, posle Zmaja, a pre Duška Radovića, jedan od trojice glavnih pokretača tokova u srpskoj poeziji za decu? Nije li jedan od najoriginalnijih stvaralaca novog književnog jezika? Nisu li knjige „Gluvo doba“ i „Marija Ručara“, pisane (zajedno sa Dušanom Matićem) u poetici različitoj od one koja je Vučova, pisana po „društvenoj porudžbini“, s političkim izrazitim opredeljenjem, među najboljim primerima srpske socijalne književnosti uoči rata? Nije li njegovo posleratno književno delo, romani „Raspust“, „Mrtve javke“, „Omame“, „Poema Mastondonri“ - visok domet jedne poetike koja se nesumnjivo potvrdila? LINK. Acika, kako su ga prijatelji od milošte zvali, pored toga što je napisao osam romana i četrnaest pesničkih knjiga, pisao je filmske kritike, uređivao časopis „Film“, list „Svedočanstva“, bio predsednik Komiteta za kinematografiju i direktor „Zvezda filma“ u vreme kada se podizao Filmski grad u Košutnjaku. LINK.
 
   

Stiven King treći najplaćeniji pisac na Forbsovoj listi

 

 

 

Stiven King Stivenove knjige: Stivenova kuća: LINK. Knjige Stivena Kinga u našoj knjižari   Naručite. Naručite. Naručite.   Naručite. Naručite.  
 
   
Strane: 12

 

Veze, linkovi
Linkedin Twitter Facebook
 
     
 
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272