Veze, linkovi
Kompjuter biblioteka
Korpa

 

Access

Alternativna učenja

Analiza podataka

Android

Animacija

Antropologija

Apple - MAC OS X

Arheologija

Arhitektura

Astrologija

Astronomija

Audio kursevi + knjige

Audio, Multimedia, Video

Autobiografija

AutoCad, ArchiCAD, SolidWorks, Catia, Pro/Engineer

Automobili

Bajke

Baze podataka

Biografija

Biološke nauke

Blockchain

Botanika

C++ Visual C++ C#

ChatGPT

CSS

Dečije knjige

Delphi

Digitalna fotografija

Dizajn

Django

Domaće pripovetke

Domaći roman

Drama

E-knjiga

E-komerc

ECDL

Ekologija

Ekonomija

Elektrotehnika

Enciklopedija

Esejistika

Etika

Fantastika

Film

Filologija

Filozofija

Fizika

Fotografija

FULL STACK DEVELOPMENT

Funkcionalno programiranje

Generativna veštačka inteligencija

Geografija

Geologija

Git i GitHub

GOOGLE

GPT

Grafika, Dizajn, Štampa

Građevinarstvo

Hardver

Hemija

Hidrotehnika

Hobi

Horor

Humor

Internet

Intervju

Istorija

Istorija i teorija književnosti

Istorija umetnosti

Istorijski roman

Java

JavaScript

Joomla

jQuery

Knjiga posle posla - Beletristika i ostala izdanja

Knjižare i naše knjige

Književna kritika

Kuvari, hrana i piće

Leksikografija

Lingvistika

Ljubavni roman

logo

Magija

Marketing

Mašinsko učenje

Mašinstvo

Matematika

Medicina

Memoari

Menadžment

Modeliranje podataka

Monografija

Mreže

MS Office

Muzika

Nagrađivanje knjige

Naučna fantastika

Obrada teksta

OFFICE 2013

OpenOffice.org

Operativni sistemi

Oracle

Organizacione nauke

Pedagogija

PHP I MYSQL

Pisci u medijima

Ples

Poezija

Politika

Poljoprivreda

Popularna medicina

Popularna nauka

Popularna psihologija

Posao

Poslovanje

Pozorište

Pravo

Pravoslavlje

Primenjene nauke

Pripovetke

Prirodne nauke

Priručnik

Programiranje

Projektovanje softvera

Psihologija

Publicistika

Putopis

Python programiranje

Računarstvo u oblaku

Raspberry PI

Razvoj

Rečnici

Religija

Robotika

Roman

Ruby i Ruby on Rails

Satira

Saveti

Serija Roberta C. Martina

Sertifikati

Slikarstvo

Socijalna mreža - Facebook

Sociologija

Sport

Sport i hobi

SQL

Statistika

Strip

Tabele

Tableti

Tehnologija

Telekomunikacije

Triler

Turizam

Twitter

Udžbenici

Umetnost

Unix, Linux

Urbanizam

UX DIZAJN

Veštačka inteligencija

Visual Basic .NET, VBA, V. Studio

Web design

Windows

Windows 7

Windows 8

WordPress

Zaštita i sigurnost

Zoologija

 

Vesti – Autobiografija

Ukupno: 3, strana 1 od 1

Pisci u vestima: Kusturica i večna borba da se dokaže da je smrt neprovjerena glasina

 

 

 

Kusturica i DostojevskiLetos ste najavili roman o Dostojevskom (Dragi Fjodor) a zatim i snimanje filma o Fjodoru Mihailoviču. Dokle ste stigli sa pisanjem? Kako bi glasila eventualna posveta (ili moto) na početku romana?- Razgovaraju dvojica Amerikanaca: „Moral? Ima li to akcije na Volstritu?“, pita prvi. „Nema“, odgovara drugi. „Onda to ne postoji. “ To je anegdotski pristup stvarima, ali ta rečenica postoji u mom romanu koji ne namerava da vrati moral u igru i bude na onom mestu na kojem je bio u prošlom veku. Moj roman želi da uporedi vremena i preko te razlike sugeriše nam i kazuje gde smo i podseća nas šta su bile nekada moralne vrednosti a šta su sada, kako je čovečanstvo od zgražavanja nad jednim ubijenim čovekom dospelo u period kada se ljudima vade organi naživo a najhumaniji centri žmure pred tom činjenicom. Kako vidite ulogu mislioca u ovom svetu punom lutanja, nesigurnosti, haosa?- Postoji mera u kojoj je taj mislilac marginalizovan. Zato što se društvo razvija ne po vrlinama nego po funkcijama. Pedesetih i šezdesetih godina imali smo najveća filmska imena. Verovali ili ne, danas imamo veći broj dobrih filmskih autora nego tada, ali su gurnuti, skriveni, defunkcionalizovani. Na delu je nešto što je mislim protestantski recept: uspešan moram biti, a da li ću biti dobar, to zajebi. Maksima mislim, dakle postojim danas je postala: Ako nisam neko, neđe, što bi rekao Matija, mene u stvari i nema. To je posledica terora tržišta koje vlada svetom. U kojoj istorijskoj ličnosti se najviše prepoznajete?- Ja sam sebe rasporedio u više njih (smeh). Godine 2014. će biti stogodišnjica Prvog svetskog rata, to jest njegovog formalnog početka. Najveće iskušenje koje nas čeka je kako da odbranimo ono što se da odbraniti, a to je da je Mlada Bosna bila organizacija koja je delovala na patriotskim osnovama. Postalo je sumnjivo izgovoriti reč patriota, a ja sam tu vrlo staromodan. Gavrilo Princip je ubio Franca Ferdinanda na okupiranoj teritoriji. Dakle, nije išao u Beč da bi nekoga ubio. Sada dolazimo do tačke koja je tu najzanimljivija, a to je Ivo Andrić. On je bio deo Mlade Bosne i robijao je zbog nje. Zašto bi tako plemenit čovek, uostalom nosilac Nobelove nagrade, bio deo jednog koncepta po kojem je odbrana od propale monarhije bila odbrana nacionalnih ciljeva? Mislim da je tu identifikacija jasna. Naravno, ne bih ja sebe lako video kako pucam u nekoga. Kao što, uostalom, ni tom Gavrilu Principu taj pištolj i bomba nisu stajali. Tu bombu i taj pištolj njemu je stavila u ruku velika nevolja u kojoj je čitav narod bio. Pa je to kasnije iskorišteno kao okidač svetskog rata. Ali to uopšte nije bio razlog svetskog rata. Verovati još uvek da je Gavrilo Princip pokrenuo taj rat besmisleno je i tupo, kao i neverica da je Nemačkoj trebalo da krene prema Bliskom istoku i da pokrene samo jedan u nizu ratova koji su se vodili zbog nafte, a ne zbog Srbije i njenih pesnika.  Čitajte Blic. Smrt je neprovjetena glasinaNaručite knjigu.
 
   

Predsednik Tadić pomilovao glumca i pisca Žarka Lauševića

 

 

 

Godina prođe, pomilovanje dođePoznati glumac je u Crnoj Gori 2001, posle više ukidanih presuda, pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane, kada je braneći brata i sebe ubio dva mladića, a jednog teško ranio. Laušević je, u noći između 30. i 31. jula 1993. godine, u podgoričkom kafiću "Epl", ubio Dragora Pejovića (20) i Radovana Vučinića (19) i ranio Andriju Kažića. U obračunu je njegov brat Branimir ispalio jedan metak, koji nikoga nije pogodio. Vrhovni kasacioni sud Srbije, čiji je Laušević državljanin, ranije je odbio zahtev njegove odbrane za vanredno ublažavanje kazne od 13 godina zatvora. Veće Višeg suda u Podgorici 28. oktobra 1999, kojim je predsedavala sudija Svetlana Vujanović, supruga sadašnjeg predsednika Crne Gore, izreklo je presudu Lauševiću od četiri godine zatvora, za prekoračenje nužne odbrane. Glumac je objavio knjiguNaručite knjigu. Glumac je nedavno objavio knjigu "Godina prođe, dan nikad”. Tada je rekao da "sad zna zašto ljudi pišu u zatvoru". Laušević je tada već bio u pritvoru duže od presude, pa je istog dana pušten na slobodu i decembra iste godine preko Mađarske odlazi za Sjedinjene Američke Države. Vrhovni sud Crne Gore 22. marta 2001. donosi pravosnažnu presudu osuđujući Lauševića na 13 godina zatvora. Posle više izrečenih presuda koje su ukidane pred Vrhovnim sudom Crne Gore, Laušević je 2001. godine pravosnažno osuđen na maksimalnu kaznu zatvora od 13 godina, zbog prekoračenja nužne odbrane. On je u pritvoru, do izricanja prvostepene presude, proveo četiri i po godine. Inače, Laušević je "slobodan čovek" u Srbiji pošto je usvojen zahtev republičkog tužioca za odlaganje izvršenja zatvorske kazne i istovremeno povučena poternica koja je za njim bila raspisana. Sud u Njujorku Lauševiću dopustio boravak u SADŽarka Lauševića su 2. jula 2009. uhapsili pripadnici Biroa za emigraciju i carine zbog boravka u SAD bez emigrantske vize. On je u pritvoru bio do 15. septembra iste godine, a sud u Njujorku je sledeće godine doneo i definitivnu odluku da mu dopusti ostanak u SAD-u, jer mu tamo živi porodica. Laušević živi u SAD-u od kraja 1999. godine.  ČITAJTE BLIC.
 
   

Žarkov krug bez izlaza ili Žarko Laušević prvo doživi pa napiše

 

 

 

Godina još nije prošlaDrugo izdanje “Godina prođe, dan nikad” biće predstavljeno i u četvrtak u Novom Sadu, u Srpskom narodnom pozorištu, u 13 časova. Da je Lauševićeva kobna, “neprolazna” noć, trajno i duboko ranila i sve njegove kolege, prijatelje i obožavatelje, pokazali su i mnogobrojni komentari i reagovanja, koje smo proteklih dana objavljivali na štampanim i elektronskim stranicama “Novosti”. Oni koji su već završili čitanje kažu da nije lako piscu tih redova, ali nije lako ni čitaocima. Mnogi nisu mogli da zadrže suze. Priča je emotivna, neke rečenice seku kao nož. To je knjiga ranjenog ljudskog bića koje prolazi kroz pakao. Lauševićeva knjiga dodiruje mnogo tema, a sumorne stranice zatvorske hronike pretvaraju se u intimnu ispovest. Impresivno je, kako je zapisao Vukotić u pogovoru knjige, sa koliko je autentičnosti i svežine iznedrio priče o svojim zatvorskim družinama, kako ih je plastično izvajao i razgrnuo njihove sudbine. Ta galerija kažnjenika, nesrećnika, sabijenih iza rešetaka, često u smradu, izranja kao odbačeni deo društva, koji ne zna kako da otključa bravu izlaska, kuda njihova razlupana barka plovi. . . Laušević iz stranice u stranicu, sa nožem bola, raseca svoje muke, slutnje i halucinacije. Trpaju se dani, jedan na drugi, jedan za drugim, a neprestano pitanje “šta sam ja” narasta u planinu na kojoj se ne može ni odmoriti ni prespavati. Dvadeset i sedmi danPod međunaslovom “Dvadeset i sedmi dan”, Žarko piše:- Sumorno jutro. Kiša. Po prvi put. Trčim svakog jutra. Ukrug. Svakog jutra povećavam broj krugova. Krug ne mogu povećati. Sačekuje te svakog puta istovetan. Krug. Zašto ga krugom zovu kad je pravougaonog oblika? Valjda zbog bezizlaza koju ta forma nameće. Pametno. Inventivno. Kao i sve ovde. Stimulativno. Ne smem se ljutiti na krug, jer mi je taj bezizlaz - jedini izlaz. “Ne dirajte u moje krugove!” preklinjem nedeljom kao Arhimed. Nedeljom krug ne radi. Dan za posete. Knjigom “Godina prođe, dan nikad” vanserijski glumac vratio se u misli publike i kritike koja ga je oduševljeno pratila na pozorišnim daskama, velikom platnu i malom ekranu. Žarko je ponovo među nama, ali po mišljenju njegovog kolege iz studentskih dana Branislava Lečića, zapravo nikada nije ni odlazio. To je dokazao i upečatljiv video-snimak koji je Laušević poslao preko Atlantika, povodom objavljivanja knjige o sopstvenom grehu i sopstvenoj kazni. Njegovo lice i glas dotakli su, kao nekad, srca svima koji ga ne zaboravljaju, a pokazalo se da ih je mnogo. Ova knjiga, po Lečićevim rečima, nije tu da bi nesreću koja se desila rehabilitovala. Ona je objavljena kao suštinska potreba jednog čoveka da se obračuna sa sobom, ne zato što to duguje sebi, već i javnosti. Naručite knjigu.
 
   

 

Veze, linkovi
Linkedin Twitter Facebook
 
     
 
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272