Veze, linkovi
Kompjuter biblioteka
Korpa

Preporučujemo

Šta nas čeka - Predviđanja eksperata - II izdanje

Šta nas čeka - Predviđanja eksperata - II izdanje

Popust cena: 880 rsd

Operacioni i projektni menadžment

Operacioni i projektni menadžment

Popust cena: 1140 rsd

Osnovni modeli elektronskog poslovanja

Osnove elektronskog poslovanja

Elektronsko poslovanje je novi način poslovanja koji donosi mnoštvo posebnih pogodnosti. Elektronsko poslovanje predstavlja sistem poslovanja ili skup akcija koji nastoji da potpuno iskoristi blagodeti napretka informaciono-komunikacione tehnologije, a u cilju unapređenja poslovnog procesa. Iako je elektronsko poslovanje najčešće bazirano na web tehnologijama, definicije koje govore o elektronskom poslovanju kao poslovanju preko Interneta su delimično tačne. Elektronsko poslovanje je svako poslovanje koje se oslanja na informacioni sistem. Informacioni sistem može da se razume kao baza podataka koja je dostupna na lokalnoj ili globalnoj mreži.

Novi koncept koji donosi elektronsko poslovanje ne donosi i zagarantovan uspeh. Uspeh elektronskog poslovanja se zasniva na doslednoj primeni procedura. Pravila koja važe u klasičnom poslovanju, važe i ovde. U osnovi mora da se nalazi dobra strategija, dosledno izvršavanje procedura i logična i funkcionalna struktura.. Sekundarni faktori se onose na osobine pojedinca kao što su: talenat, kreativnost i liderstvo. Rezultati primene elektronskog poslovanja omogućavaju preduzeću da na vreme i na pravi način zauzme svoje mesto na najvećem svetskom tržištu (Internetu). Onaj koji poseduje znanje biće lider onih koji manje znaju i vodiće ih putem uspeha. Preduslov uspeha je kvalitet poslovanja, a to se postiže kroz doslednu upotrebu baze znanja koja je u osnovi elektronskog poslovanja i procedura koje su u okviru elektronskog poslovanja definisane. Elektronsko poslovanje smanjuje troškove i utrošak vremena i olakšava ukupan proces poslovanja..

Osnovni modeli elektronskog poslovanja

Teorija elektronskog poslovanja poznaje nekoliko osnovnih modela poslovanja.. Modeli elektronskog poslovanja su definisani na osnovu strana koje učestvuju u poslovnom procesu i prirode njihovog poslovnog odnosa. Treba napomenuti da se u engleskoj terminologiji pod biznis modelima podrazumevaju modeli iz specijalizovane podpodele koji su kod nas poznati kao modeli elektronske trgovine ili onlajn modeli prihodovanja (modeli zarade). O ovim modelima će kasnije biti reči. Opšte prihvaćena teorijska podela sledi:

1. Elektronsko poslovanje između preduzeća (B2B – Business to Business) podrazumeva poslovnu saradnju među preduzećima koja razmenjuju resurse u obliku proizvoda, usluga ili informacija. B2B model olakšava transakcije između organizacija, omogućava integraciju lanca nabavke i online pribavljanje robe jedne firme za drugu.

2. Elektronsko poslovanje između preduzeća i klijenta (B2C – Business to Consumer) je direktna poslovna saradnja između preduzeća i klijenta, gde preduzeće klijentu prodaje proizvode, usluge ili informacije.. B2C model je znatno jeftinija investicija jer je sajt za razliku od jedne prodavnice dostupan globalno. Primer B2C modela je sajt maloprodaje proizvoda ili usluga..

3. Elektronsko poslovanje između klijenata (C2C – Consumer to Consumer) podrazumeva poslovnu saradnju među klijentima koji razmenjuju resurse u obliku proizvoda, usluga ili informacija. Ovaj model se realizuje preko onlajn posrednika. Na primer, onlajn aukcije omogućavaju prodaju novih ili korišćenih stvari među klijentima sajta.

4. Elektronsko poslovanje između preduzeća i zaposlenog (B2E – Business to Employee) je sistem koji definiše procedure unutar preduzeća koje se odnose na odnos preduzeća i zaposlenog. Obično preduzeće ima intranet bazirani informacioni sistem koji osim što upućuje zaposlenog u njegova prava i obaveze, može da mu pruži informacije o svim važećim procedurama na nivou preduzeća (od komunikacije sa klijentima do hijerarhijke organizacije i nadležnosti u preduzeću).

5. Elektronski servis organa državne uprave (E-Government) je oblik elektronskog poslovanje između državne uprave i klijenata. Klijenti državne uprave mogu biti građani, preduzeća i drugi organi državne uprave pa stoga postoji podela E-Government-a na G2C (Government to Consumer), G2B i G2G. Elektronski servis organa državne uprave ima zadatak da približi državnu upravu građanima i da im omogući da sve poslove obave bez čekanja ispred šaltera. Ovim se omogućuje, na primer, izdavanje ličnih dokumenata elektronskim putem (bez posete zgradi opštine).

6. B2B2C je noviji model koji predstavlja kombinaciju korišćenja modela B2B koji podržava poslovanje preduzaća po modelu B2C. Doprinosi uspehu B2B i zadovoljava potencijalnu tražnju B2C. Primer ovog modela je ujedinjenje više preduzeća kako bi ponudili kompletan CRM (Customer Relationship Management) s obzirom da je uobičajeno da od tri dela CRM, preduzeća uglavnom poseduju samo jedan. Upotrebom ovog modela preduzeća pružaju kompletnu uslugu.

7. C2B2C uključuje sprovođenje transakcija između potrošača koristeći online preduzeće kao posrednika. Na primer, na Internetu postoje mnogi FreeLance sajtovi gde klijenti koji žele da realizuju određeni projekat traže mogu da pronađu stručnjake koji su kompetetni da dati projekat realizuju..

Realnost elektronskog poslovanja

Koncept elektronskog poslovanja ima za cilj da iskoristi sve pogodnosti savremenih računarkih i informaciono-komunikacionih tehnologija radi postavljanja pojedinca u centar pažnje. Kada se govori o unutrašnjim informacionim tokovima preduzeća, na prvom mestu su zaposleni. Od njihovih subjektivnh i objektivnih osobina direktno zavise sekundarni faktori uspeha elektronskog poslovanja, odnosno preduzeća. U pravom okruženju zaposleni može da pokaže svoj talenat i iskoristi svoju kreativnost i doprinese inovaciji postojećih procedura. Gledano iz aspekta nastupa preduzeća na tržištu, na prvom mestu je klijent. Preduzeće mora da ispuni sva očekivanja klijenta kako bi ga pretvorilo iz klijenta u kupca. Jedan od najkritičnih momenata svokog poslovanja je prva prodaja. Cilj preduzeća je da proda proizvod, uslugu ili informaciju, a taj put vodi preko pružanja kvalitetne usluge. Drugi težak korak jeste ponovna prodaja koja zavisi samo od pažnje koju poklanjamo kupcu kome smo već prodali proizvod.

Elektronsko poslovajne je isprva prihvaćeno sa velikom dozom skepticizma, prvenstveno zbog prelaska na novu tehnologiju. Ali problem koji elektronsko poslovanje prati od nastanka do danas je problem sigurnosti. Ovaj problem potiče od samih karakteristika računarskih mreža na koje se oslanja suština elektronskog poslovanja. I danas se radi na novim rešenjima koje će obezbediti maksimalnu sigurnost.

Sigurnost je proces održavanja prihvatljivog nivoa rizika. Onaj koji napada sistem bira sredstvo, napada u određeno vreme i na određenom mestu, dok onaj koji brani, koristi sva raspoloživa sredstva u svako vreme i na svakom mestu. Zbog ovoga pojam bezbednosti je apstraktan i ne postoji apsolutna sigurnost. Ali to nije razlog da elektronsko poslovanje stagnira. Današnji sigurnosni mehanizmi štite sve učesnike u transakciji čak i kada se krađa dogodi.

Svetla budućnost

Prema procenama stručnjaka, na svake dve sekunde Internet dobija po jednog novog korisnika. Internet prisustvo jednako je globalnom prisustvu. Iskoristite priliku da nastupite globalno. Iskoristite svoje znanje.

Bogdan Gavrilović
e-mail: gavrilovic.bogdan@gmail.com
web sajt: http://www.bogdangavrilovic.com/

 

         
Twitter Facebook Linkedin Pinterest Email
         

Budite prvi koji će ostaviti komentar.

Ostavite komentar Ostavite komentar

 

 

 

Veze, linkovi
Linkedin Twitter Facebook
 
     
 
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272