Ono što učenici nacrtaju postaje sadašnjost u budućnosti.
U domaće bioskope od 30. jula stiže novi naučno-fantastični triler Kod sudbine, reditelja Aleksa Projasa. Grupa učenika zamoljena je da nacrta svoju viziju budućnosti, kao deo svečane ceremonije posvećene osnovnoj školi, a njihovi crteži biće zapečaćeni u vremensku kapsulu i čuvaće se sledećih 50 godina. Međutim, jedna misteriozna devojčica svoj papir ispunila je na prvi pogled nasumično izabranim brojevima. Link.
Ponašanje na ulici. Ponašanje na radnom mestu. Da li se to uči u školama sem učenja kako se nešto pravi?
Šlampavi, neljubazni i nepouzdani – tako su nemački preduzetnici opisali većinu učenika stručnih škola. 40 odsto od 14.000 ispitanih preduzetnika zapazili su kod svojih zanatlija nedostatak socijalnih kompentencija.
Kompletan članak je objavljen na Dojče Vele.
Pozvana na UNESCO omladinski festival u Stuttgart od strane pukovnika iz EUFOR-a, grupa učenika i nastavnika Osnovne muzičke škole Ilidža kreće na put.
Uprkos problemima sa izdavanjem viza u njemačkoj ambasadi, direktor škole Mehmed Bajrektarević nije želio odustati od putovanja jer ga je smatrao idealnom prilikim da se škola, Sarajevo i država predstave u najboljem svjetlu.
Organizatori su naveli i to, da se radi o festivalu omladinskih sloboda, te da bi djeca trebala prkositi profesorima, konzumirati alkohol i drogu.
Link.
Jednog dana, jedan dobrostojeći otac odveo je svog sina da provede jedan dan i noć s veoma siromašnom porodicom koja nije imala novca na rasipanje kao oni. Drugog dana na povratku kući, otac upita sina o tome kako je on doživio taj susret sa siromaštvom i šta misli o svemu tome.
Dječak odgovori: Tata, ovo je jedno veliko iskustvo za mene, Vidio sam da mi imamo jednog psa a oni imaju četiri; mi imamo lijep bazen pred našom kućom, a oni imaju rijeku i ravnicu kojom ona teče; mi imamo stakleni krov, a oni imaju nebo i mjesec i zvijezde; mi imamo krasno dvorište sa velikim vrtom, a oni iza kuće imaju čitavu šumu.
I dok je sve to sin govorio, otac je od zaprepaštenja ostao bez riječi.
Na kraju još sin doda: Hvala ti tata, što si mi pokazao koliko smo mi siromašni!
Link ka sajtu.
Link ka knjizi i korpi za naručivanje.
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272 |
||