Veze, linkovi
Kompjuter biblioteka
Korpa

Fjelbaka u romanu Ledena princeza Kamile Lekberj

Fjelbaka u romanu Ledena Princeza

Sneg je pao. Kamila Lekberj i Flejbaka pod snegom:

LINK.

Erika je više volela da se leti drži podalje od Fjelbake. Iako je znala da je opstanak zajednice zavisio od turizma, ipak nije mogla da se oslobodi osećaja da je na njih svakog leta vršena invazija od strane džinovskog roja skakavaca.

 

Ribolov je bio posao koji je obezbedjivao život u Fjelbaki vekovima. Oskudna životna sredina i stalna borba za opstanak, kada je sve zavisilo od toga da li je bilo ulova haringe ili ne, stvorila je otporne, snažne ljude. Onda je Fjelbaka postala živopisna i počela da privlači turiste sa debelim novčanicima, istovremeno kad je ribolov izgubio svoj značaj kao izvor prihoda, i Erika je imala utisak da su glave meštana sa svakom godinom sve više pognute. Mladi su se odselili a stariji su sanjali o minulim vremenima. Ona sama je bila jedna od mnogih koji su izabrali da odu.

LINK

Kuća je izgledala napušteno. Aleksandrini tetka i teča su živeli u Ulici Talgatan, na pola puta izmedju centra Fjelbake i kampa u Selviku. Kuće su se nalazile visoko na uzvišici i travnjaci su bili strmo nagnuti prema putu sa one strane koja je gledala na vodu. Ulazna vrata su bila na zadnjoj strani kuće i Erika je oklevala pre nego što je pritisnula zvonce. Signal je odjeknuo a zatim utihnuo. Iznutra se nije čuo ni glas i baš je htela da se okrene i ode kad su se vrata polako otvorila.

LINK

Ono što je nju najviše od svega zanimalo bilo je ko je mogao biti otac Aleksinog deteta. Fransin nije verovala da je bilo Henrikovo, ali niko nije mogao sa sigurnošću da zna šta se dešava u spavaćoj sobi drugih i Erika je još uvek računala na to kao na mogućnost. Ako nije, pitanje je bilo da li je otac taj muškarac za koga je Fransin nagovestila da je Aleks svakog vikenda bila u Fjelbaki da bi se sastala sa njim, ili je imala vezu u Geteborgu.

LINK

Dan je bio njen prvi dečko i prva velika ljubav. Bili su zajedno tokom čitave gimnazije i nerazdvojni pune tri godine. Ali želeli su različite stvari u životu. Dan je želeo da ostane u Fjelbaki i bude ribar kao što su pre njega radili njegov otac i deda, a Erika je jedva čekala da se odseli iz tog malog mesta. Uvek je osećala kao da se ovde guši i za nju je budućnost bila negde drugde.

 

„Čuo sam da je žena iz Fjelbake pronašla žrtvu ubistva, ali nisam znao da si to ti. Mora da je bilo jezivo. Pa vi ste osim toga bile drugarice kad ste bile male.“

LINK

Aleksandra je očigledno odolela iskušenju da opremi kuću od poda do plafona morskim detaljima, nešto što je bilo uobičajeno za vile u kojima su ljudi odsedali tokom leta. Sve od zavesa sa školjkama do slika sa mornarskim čvorovima prodavale su se kao alva u malim buticima koji su radili leti u Fjelbaki.

LINK

U Fjelbaki nikad nisi sam, što može biti i dobro i loše. Ljudima je stalo i vode računa o svojim komšijama i bližnjima. Ponekad su preterivali, sva ta ogovaranja nisu se dopadala Eriki, ali dok je sedela ovde i posmatrala ovu gradsku jurnjavu, osetila je da se ovome ovde ne može vratiti.

LINK

Sahrana je bila lepa i dostojanstvena. Crkva u Fjelbaki je bila daleko od popunjene.Većina nije poznavala Aleksandru već su samo bili tamo da bi zadovoljili svoju znatiželju.

LINK

Od početka '50-ih život Fjelbake se razvijao i opadao sa fabrikom konzervi Lorenc. Skoro polovina radno sposobnih stanovnika Fjelbake su bili zaposleni u fabrici i na porodicu Lorenc se u ovom maloj zajednici gledalo kao na članove kraljevske porodice. Budući da Fjelbaka nije imala pogodnije tle za visoko društvo, porodica Lorenc je stvorila potpuno sopstvenu klasu. Sa svog uzivšenog mesta u ogromnoj vili na samom vrhu brda sa uzdržanom superiornošću posmatrali su Fjelbaku.

LINK.

Biblioteka

Ledena princeza

Knjiga je prevedena na 30 jezika.

Naručite i uživajte.

Pratite Kamilu Lekberj na Twitteru



LINK.


 

         
Twitter Facebook Linkedin Pinterest Email
         

Budite prvi koji će ostaviti komentar.

Ostavite komentar Ostavite komentar

 

 

 

Veze, linkovi
Linkedin Twitter Facebook
 
     
 
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272