Druga obala
Zašto se danas u Srbiji okleva sa otvaranjem tajnih policijskih dosijea iz vremena komunizma i, uopšte, zašto vlast voli da radi u tajnosti? Zašto se u našoj zemlji ne praktikuje lustracija? Zašto političari u Srbiji s podozrenjem gledaju one koji se zalažu za ljudska prava i civilno društvo? Zašto se izbegava rasprava o političkoj odgovornosti za ubistvo Zorana Đinđića? Zašto je kod nas pravna kultura zamrla?
LINK KA KNJIZI I KORPI ZA NARUČIVANJE.
Svetlana Slapšak
Hronospore II
Moje očuvanje sećanja nema ničeg zajedničkog sa nostalgijom. Nostalgija je prva žrtva svake nove naracije koja mobiliše većinu: hajdemo da razrušimo grad u kojem je fabrika topljenog sira Buco, koga se svi nežno sećamo, koju sad drže drugi, koji su nam sir ukrali, koji su Buca silovali, itd. Ja ne znam šta sve moje sećanje može, niti kako ga kontrolisati. Stoga ga moram stalno propitivati. Pišem, da bi se sećala.
Mirko Đoržević
Kišobran patrijarha Pavla
Sahrana patrijarha Pavla podignuta je na nivo državne sahrane – i ne zna se ko je tu više bio zbunjen. Išlo je to na trenutke na državnoj strani do neukusa koji ovaj, lično skroman, čovek nije zaslužio. A još će dosta vremena proći dok se svi ne budu sabrali od „šamara“ koji im je pokojnik zadao. Svima nama. Nije izabrao kriptu u Sabornoj crkvi za svoj večni dom, ni mermernu grobnicu u hramu sv. Save na Vračaru, ne, otišao je na malo crkveno groblje u Rakovici. Iskoristio je svoje pravo izbora znajući šta i država i crkva od njega očekuju. I to je neka poruka, od mnogih koje već mnogi čitaju različito. Kako god ga istoričari budu ocenjivali, za ovaj „bum“ oko sahrane, barem za to, pokojnik nije kriv.
Srđa Popović
One gorke suze posle
Sve češće se čuje priča kako se Srbi, eto, vraćaju duhovnosti. To znači – šta se dešava u materijalnom svetu, nas u stvari ne zanima. O tome je vrlo lepo pisala Isidora Sekulić u eseju "Nevolje malih naroda", gde je opisivala kako su mali narodi, a naročito srpski, često i agresivni, a kada njihova agresivnost bude frustrirana, onda dolaze – to su njene reči, koje su mi se veoma dopale – "one gorke suze posle". Prvo pretimo svima, pa kad se pojavi neko jači, mi se odjedanput setimo duhovnosti, ništa nas ne zanima, naše je carstvo nebesko, mi smo nacija okrenuta duhu. U trenutku kada bi se zahtevala natčovečanska energija da se iz ove crne rupe izvadimo, oni nam kažu – ne, sedećemo ovde, baš nam je dobro i ovako ćemo duhovno da se zamišljavamo. U stvari, to je superioran stav u odnosu na plitku materijalističku kulturu koju nam nude sa Zapada.
Dubravka Stojanović
Ulje na vodi
Radi se o tome da znanja koja ima istoričar mogu da pomognu da se objasni sadašnjost. Dakle, da sa našim saznavanjem prošlosti možemo da pomognemo društvima da shvate kako smo došli do ove sadašnjosti, zašto je sadašnjost ispala baš ovakva, da li su postojali načini da ona ne ispadne ovakva.