Tvrdi disk (ili hard disk) je uređaj koji piše i čita podatke. Svaki računar danas ima barem jedan hard disk. Na njemu se drže svi podaci neophodni za pokretanje računara, kao npr. operativni sistem. Hard disk u stvari omogućava računaru da zapamti podatke i posle gašenja istog. Sam hard disk je napravljen 1950-tih godina, i imao je kapacitet od samo nekoliko megabajta. Danas smo došli do mnogo većih brojki, gde se kapaciteti hard diskova mere u stotinama gigabajta (GB), a na nekim web serverima i u terabajtima (TB). Sve što se nalazi na hard disku je u stvari red bajtova. Svaka datoteka, bilo da je u pitanju slika, video, tekst ili nešto drugo je red zapisanih bajtova na hard disku.
Delovi hard diska
Hard disk se sastoji od četiri glavna dela:
Obično kada govorimo o hard diskovima razlikujemo elektronski i mehanički deo diska, a pošto je hard disk zatvoren vidi se samo jedan deo njegove elektronike. Podaci se na hard disk zapisuju na površinu magnetne ploče u sektore i staze (tracks).
Sektor obično sadrži određeni broj bajtova (npr. 128), i oni imaju oblik zaobljenih polukrugova, dok su staze u obliku koncentričnih krugova. Postoje dve vrste formatiranja, a to su Low-level i High-level formatiranje. Low-level formatiranje utvrđuje staze i sektore, dok je High-level formatiranje mnogo poznatije i korištenije (standardni format c:) i ono obezbeđuje da hard disk može da zapisuje fajlove.
Kako radi hard disk?
Elektronski deo hard diska kontroliše čitanje i pisanje podataka, dok motor okreće ploče. Naravno sve je to napravljeno sa preciznošću na nivou mikrona. Magnetna ploča je najvažniji deo, i ona se okreće brzinom od 5400, 7200 i više rpm (rotacija u minuti), dok se kazaljka (ili ruka) kreće po ploči koja je izuzetno precizna i lagana, a uz to i brza.
Najpoznatiji proizvođači
Seagate
Maxtor
Hitachi
Western Digital
IBM
Samsung
Fujitsu
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272 |
||