Inspiracija za roman "Mehanička devojka", jednim delom, bio je par mojih prijatelja koji se bave uzgajanjem belog luka.
Svakog leta oni skupljaju svoje useve u veze i najveći deo toga prodaju.
Međutim, nekoliko glavica, onih najvećih, najsočnijih, najfinijih čuvaju se za sadnju iduće godine.
To obezbeđuje uspeh njihove farme i firme, polako unapređujući kvalitet useva.
To je spora verzija genetskog inženjeringa.
Na drugoj strani su veliki poljoprivredni proizvođači koji zarad profita pristupaju agresivnijem genetskom inženjeringu i najsavremenijim tehnologijama.
Fasciniran sam ovim dvema verzijama genetskog inženjeringa, čiji je zajednički cilj profit, a i poboljšanje kvaliteta poljoprivrednih kutura.
I jedni i drugi su uspešni, u skladu sa očekivanjima. Interesantno je to što su velike korporacije razvile takozvane genetske terminatore, tako da farmer ne može koristiti seme dobijeno iz njihovih proizvoda za dalju proizvodnju.
To me tera da se zapitam: gde mi to idemo...
LINK.
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272 |
||