Kada se kaže „dosadna tehnologija“, ne misli se na zastarelu ili lošu tehnologiju.
Misli se na alate, jezike i sisteme koji su dugo u upotrebi, dobro poznati, stabilni i predvidljivi. To su tehnologije koje nemaju sjaj novine, ali imaju nešto mnogo važnije: proverene obrasce, bogatu dokumentaciju i veliki broj ljudi koji znaju kako se s njima radi.
„Dosadna“ tehnologija je ona kod koje nema iznenađenja — ili ih je bar vrlo malo.
„Dosadna“ tehnologija ne pobeđuje zato što je lepa ili moderna.
Pobeđuje zato što je pouzdana i predvidljiva.
Rani Facebook nije nastajao na „najnovijim“ alatima.
Građen je na HTML-u, PHP-u, MySQL-u i Linux-u — tehnologijama koje su programeri već dobro poznavali, koje su se lako postavljale i koje nisu bile skupe za održavanje. U praksi, to je važnije od svake novine.
„Dosadna“ tehnologija smanjuje mentalno opterećenje.
Timovi tada ne troše energiju na učenje novih alata i moda, već na ono što zaista pravi razliku: razumevanje korisnika, stabilnost sistema, performanse i skaliranje.
Nova, „atraktivna“ tehnologija često optimizuje uzbuđenje.
„Dosadna“ tehnologija optimizuje brze i stalne povratne informacije.
A upravo se kroz te povratne informacije proizvodi razvijaju.
Svaka priča koja počinje sa „ovaj put je drugačije“ gotovo uvek zanemaruje realno trenje:
debagovanje kasno noću, uvođenje novih ljudi u postojeći sistem, rešavanje rubnih slučajeva i dugogodišnje održavanje softvera. „Dosadna“ tehnologija to trenje amortizuje. Nova i „sjajna“ tehnologija ga često dodatno pojačava.
Prava inovacija se retko krije u tehnološkom steku.
Ona se mnogo češće nalazi u sposobnosti tima da brzo isporuči rešenje, proveri kako radi u praksi i zatim ga prilagodi.
Zato „dosadna“ tehnologija, iznova i iznova, pobeđuje.
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272 |
||