Ko zna, možda zaista i jeste bilo mutnih radnji, no to je tema za neke druge organe države. Ja sam takođe reagovao na taj način, prosto je cifra za 25k€ za viđeni sajt bila ogromna. Na prvi pogled. Posle par dana, misli se slegnu.
Ljudi koji se ne bave ovim poslom — i uopšte poslovima vezanim za web, softver i slične stvari koje ne uključuju opipljive stvari — nemaju šanse da shvate koliko tu zaista ima posla. A pošto se webom bavi ko stigne, cene za sajtove su postale toliko mizerne da kada potencijalnom klijentu kažem da ovakav sajt recimo košta 5000€ (da ne idemo na cifru od 25k) 95% njih će me bledo gledati.
Non-IT ljudi ne mogu da shvate zašto taj proizvod toliko košta jer oni vide i cene samo finalni proizvod. Ja sam recimo dosta davno imao slučaj da sajt od *bukvalno* 5 web stranica, svaka veličine jednog ekrana, košta 2000 DEM po mojoj proceni. Bledi pogled je upravo ono što sam dobio, a od posla naravno nije bilo ništa. Čovek prosto nije mogao da shvati da će u tom slučaju recimo samo skupljanje i obrada materijala uzeti više od 50% ukupnog vremena. Za njega to prosto nije ulazilo u krajnju cifru.
A ko god je web radio kao freelancing u Srbiji će se sigurno prepoznati u primerima koji slede…
Mogu ovako doveka. Dugo sam se bavio tim poslom i čak i kada su klijenti normalni, razumni ljudi, uvek se ispostavi da je sam konkretan rad vrlo mala stavka u ukupno potrošenom vremenu za bilo koji projekat. A ne naplaćuje se proizvod, naplaćuje se totalno potrošeno vreme. Utrošeni sati * cena po satu, to je vrednost posla.
Merenje utrošenog vremena, kada se dobro uradi, pokaže ponekad zapanjujuće stvari — u iOS aplikaciji koju sada radim email prepiska i par sastanaka su trajali skoro 10% vremena procenjenih sati za posao, dok je pomoć u kreiranju i testiranju service API-a (koji nije moj deo posla) oduzeo 14% vremena. Što će reći da sam četvrtinu procenjenih sati potrošio bez da sam i pipnuo Xcode. (sreća te sam ovu lekciju davno naučio, pa pri procenjivanju uračunavam i ovakve stavke)
Zbog toga je a-priori omaložavanje cene za dati sajt od 25.000€ pucanje u nogu nama samima: web developerima i programerima raznih fela. Kamo lepe sreće da sajtovi uobičajeno koštaju toliko. U Srbiji svi znaju da su advokatske i (privatne) zdravstvene usluge skupe, a taj web — ma to je sića, završi se brzo. A za to smo sami krivi, što pristajemo na sulude cene i što ovako reagujemo kada neko drugi uspe da uzme lepe pare za web sajt. Dok tako pristupamo svom poslu, cena radnog sata će nam biti manja od molera, vodoinstalatera i sličnih zanimanja. Jer su se oni izborili za poštenu cenu svog posla, mi nismo.
Ne volim sve što vole mladi. A i nisam baš nešto preterano mlad više – trčim ka 40-toj. Volim fotografiju i putovanja na interesantna mesta, po mogućstvu bez preterane gužve i strke. Pratim tenis, F1 i moto trke, mada ređe nego ranije. Nema se kad. Oženjen i otac. Moja porodica poseduje mali vinograd i vinariju – Vina Vacić. Mali smo i tek početnici, ima još puno da se radi. Ako vas zanimaju ove teme, pridružite se diskusiji na Vinskim Forumima.
Kompletnu karijeru sam u web vodama (15+ godina), privatno pod imenom studio·aplus. Radio u Sezamprou, cyberPixieu i već skoro deceniju u GTECH Beograd (ranije BEG Finsoft). Od 2009-te bućnuo prste u svet iPhone aplikacija koje prodajem pod imenom code·aplus.
Kontakt — emailom emailom emailom emailom ili putem Twittera.
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272 |
||