Odlazak izumitelja e-knjiga

Većinu prvih knjiga, oko stotinu naslova, Michael Hart upisao je sam, a počeo je davne 1971. godine dok je još studirao na Sveučilištu Illinois, u Sjedinjenim Američkim Državama. Prvi tekst kojeg je digitalizirao bila je američka Deklaracija o nezavisnosti. Taj dokument u inačici Projekta Gutenberg pisan je velikim slovima zbog toga što ju je Hart upisao putem teleprinterske tipkovnice koja nije mogla pisati mala slova. Nakon toga, upisao je američku Povelju o pravima, a zatim je uslijedila Biblija, pa djela Willama Shakepsearea, Alisa u zemlji čudesa, Petar Pan, itd.

Ideja koja je Michaela Harta u svemu tome vodila bila je ideja gradnje svjetske digitalne knjižnice sa što više naslova koja bi bila dostupna besplatno i baš svima. ‘Mi radimo za običnog čovjeka, a ne za profesore niti za korporacije koje s knjigama žele napraviti ono što su napravili s glazbom – žele na tome zarađivati nakon što se ona pokazala uspješnom,’ izjavio je Michael Hart svojedobno.

U početku, Projekt Gutenberg bio je isključivo njegov privatni projekt, a dugo vremena bio je i bitno ograničen tehnologijama unosa i pohrane tekstova. Desetljećima je to išlo vrlo sporo – od 1971. do 1989. Michael Hart je uspio digitalizirati samo deset knjiga.

O čemu je tu zapravo riječ predočit ćemo vam podatkom koji kaže kako unos jedne knjige, dakle, njeno skeniranje, pretvaranje u ASCII tekst, ispravljanje pogrešaka, formatiranje i unos u bazu podataka zahtjeva prosječno pedeset radnih sati ili jedan tjedan pažljivog rada.

Međutim, rastom kapaciteta tvrdih diskova te pojavom osobnih računala početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća i postupnim širenjem interneta početkom 1990-ih godina, stvari se bitno mijenjaju. Do 1997. u toj biblioteci elektroničkih tekstova bilo je tisuću knjiga, deset tisuća bilo je 2003. (kad je objavljen i prvi ‘Best of Gutenberg’ CD sa 600 izabranih naslova). Danas ih je nekoliko stotina tisuća. Cilj koje Michael Hart sebi postavio i koji će morati ostvariti njegovi nasljednici je milijun digitaliziranih knjiga na Projektu Gutenberg – do 2015.

Do svoje smrti, 6. rujna ove godine, Michael S. Hart je uz Project Gutenberg radio kao profesor kolegija o elektroničkom tekstu na Sveučilištu Bendictine te gostujući predavač na Sveučilištu Carnegie Mellon. Uz to, žustro se borio za izmjenu zakona o autorskim pravima.

“Kad sam razmišljao o imenu tražio sam nešto što će najbolje opisati promjenu koju će izvesti elektroničke knjige. E-knjige će promijeniti pismenost i obrazovanje na sličan način kao što je to učinio Gutenbergov tiskarski stroj smanjivši dotadašnju cijenu knjiga za 400-ti dio njihove dotadašnje cijene. Razmišljao sam da sve to nazovem i Project Alexandria, prema najvećoj knjižnici Staroga vijeka, no ipak sam se na kraju odlučio za Gutenberga, jer mi ne skupljamo, već proizvodimo elektroničke knjige”, govorio je Michael Hart. IZVOR