Veze, linkovi
Kompjuter biblioteka
Korpa

Šahovski um jednog satiričara

Satiričar Vladimir Jovićević Jov, aforističar, izdavač, antologičar, napustio je Stradiju. Kao i mnogi iz Beogradskog kruga satiričara (pretežno pisaca aforizama) živeo je u Stradiji, imaginarnoj zemlji raznih izopačenosti koje valja korigovati.

Godine 1996, sa Vesnom Denčić, objavio je zbirku kratkih iskaza „Stradija danas”. Naravno, to je bilo protestno štivo o nama ovakvim kakvi smo.

Zajedno sa Baljkom, Teofilovićem, Čotrićem, Jovićević spada u najagilnije posmatrače onoga što je naopako. Svi su oni, a ima ih daleko više od pedesetoro, deca Radoja Domanovića. Domanović je za njih uzor i kultna ličnost. Glavna nagrada koju dodeljuju najoštrijim perima zove se, naravno, „Radoje Domanović”. Jov je godinama bio organizator dodeljivanja nagrada za satiru. Ne samo Domanovićeve nego i one namenjene mladim piscima. Kad on organizuje tradicionalni novogodišnji „Satirikon” na Kolarčevom narodnom univerzitetu, onda su tu bili okupljeni svi. Stari koji ne podnose da ih nazivaju gospodin jer su još tridesetih godina ukrstili koplja s nekorektnostima vlasti, i najmlađi. Nikad se docnije, odlaskom Jova s tog posla, nije tako masovno okupljao zbor srpskih satiričara.

Kao satiričar posedovao je dar za iznalaženje logičkog paradoksa. „Jedni se bore za presto”, pisao je, „a drugi za resto”. Uočavao je jezičke kontraste, a posedovao je i oštru percepciju istorije: „Nekad su kolone vodile revoluciju, a sad se zbog njih zaustavlja saobraćaj!”

Opominjao je na permanentnu stravu živih ljudi od tiranije: „Šala, šala, pa vešala!”.

A kad se nama još nejasnom promenom zemljotresno uzdrmala i raspala vladajuća ideologija, Jovićević je rekao: „Proleteše proleteri”.

Kad su padale bombe i rakete, prkosno je ustao aforizmom „Beograd nije Prag Vašingtona”. A sa jedne političke tribine poručio je (izgleda pre svega mladima): „Ako se volite noćas – volite se malo za domovinu.”

Vladimir Jovićević Jov je bio vrsni šahista. Predavao je šah po školama. Bio je organizator i pokretač višegodišnje serije šahovskih turnira satiričara i pesnika. Tu je on često bivao pobednik. A taj je turnir bio vrlo jak. U „Politici” je godinama objavljivao „šahorizme” (on je skovao taj izraz) – aforizme o šahu. Sve je tu vrcalo političkim aluzijama jer šah je dijagram sveta političke sile i nemoći. Najuzbudljiviji je trenutak kad se pešak pretvori u Damu (Kraljicu). Prevrat bez premca!

Na sam dan smrti u Sremskim Karlovcima, na „Brankovom kolu”, promovisana je poslednja Jovova knjiga „Šahovođa”. Neobičan sudbinski splet!

Jedan je od najoriginalnijih beogradskih pisaca. Početkom šezdesetih je osnovao izdavačku kuću „Jov”. Ta nije izdržala poreske namete, ali je ostavila za sobom trag. Bio je antologičar modernih aforističara. Ove godine je maštao o osnivanju nove izdavačke kuće, jer bio je mentor i zaštitnik stvaralaca.

Raša Popov

IZVOR

 

         
Twitter Facebook Linkedin Pinterest Email
         

Budite prvi koji će ostaviti komentar.

Ostavite komentar Ostavite komentar

 

 

 

Veze, linkovi
Linkedin Twitter Facebook
 
     
 
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272