Arbroath je blog.
Posedovao sam pisaću mašinu, pre nego što sam seo za tastaturu. Kucam na belom papiru plan kako da pronađem ono što mi treba:
Nisam ni znao šta je Internet, Google. Možda je to neko novo otkriveno biće iz prošlosti, koje je karika koja nedostaje u evoluciji. Koliko ima samo očiju? Nalazi se ovde, a pruža pipke širom sveta. U jednom okeanu je glava, u drugom smo mi.
Ne mogu da se odvojim od kompjutera.
Fokusiram se na sliku koja je ispred mene, ali mislim da se ona fokusira na mene. Možda je i virus. Nod32 nije ništa privaio. I on se fokusira.
Uvek kada se spremim da bacim neku stvar, setim se da skoro nijedna igračka iz moje mladosti nije ostala u životu. Bačena je. Auto, kao moja sadašnja igračka neću da bacim. Imam rešenje, kao i ovaj snalažljiv čovek. Ako imam kravu i nemam ceo auto, ima prevozno sredstvo:
U Londonu, danas 04.03.2009. pada takav sneg, da su sigurnosne kamere snimile Sneška Belića kako pokušava da uđe u banku.
Životinje koje volimo oblačimo kao i decu koju volimo. Šimpanze su pametne kao naše dete koje upravo, prohodalo:
Kasnije, dete je krenulo našim stopama.
Dobro, gospođo, vaš pas ne mora da zna da nije u redu da se na mestu gde se deca igraju, on poka...
Ako vi ne znate, ptica će lepo da ruča.
Pozdrav.
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272 |
||