Sajt koji možda niste posetili - EJO Evropska opservatorija za novinarstvo
EJOEJO
Budućnost novina i veb portala i šta
su danas vesti?
Možda još nismo postali svesni, ali
Fejsbuk i Tviter su iz korena izmenili paradigmu nečega što se zove
“vesti”.
Šta su bile “vesti” pre samo
dvadeset godina? Obično zamišljamo čoveka koji ujutru kupuje
novine, seda uz kafu i čita. Na naslovnoj strani je vest “Predsednik
rekao to i to”, na drugoj strani neke ekonomske teme, na trećoj
najava donošenja novog zakona, i tako dalje.
Dakle, imali smo nekog urednika
(tačnije imamo ga i danas) koji određuje koje će biti udarne
vesti. To su neke informacije koje su potrebne i koje su zajedničke
svim ljudima u jednoj državi, i tako funkcionišu novine već 400
godina. Sve do danas.
Šta je suština novina? Da zadovolje
tu ljudsku potrebu da saznaju šta ima novo, da dobiju svakog dana
iznova osećaj da se nešto dešava, da su drugi ljudi u tom društvu
živi i da nešto rade. Bilo da su to vesti iz sporta, politike,
kulture…
Gledajući svet i ljude oko sebe, sve
ukazuje na jednu veliku i nepobitnu činjenicu koja sve više postaje
nepovratna realnost: Fejsbuk su danas novine, a vesti su danas “News
feed” na Fejsbuku.
Verovatno većina ljudi koje poznajemo,
ujutru prvo ode na Fejsbuk, da saznaju šta ko radi od prijatelja iz
njihovog okruženja, a ne šta rade Tomislav Nikolić ili Angela
Merkel.
Ako ogromna većina ljudi ujutru
detaljno iščitava ceo Fejsbuk, sve informacije o svojim
prijateljima, a tek sporadično odu na sajt nekih novina ako se desi
nešto baš epohalno pa svi to šeruju, onda se postavlja logično
pitanje – šta su u današnje vreme “vesti dana” za većinu
ljudi?
Odgovor je možda poražavajući, ali
je nažalost istinit. “Vesti dana” su, na primer: “Pera i
Jelena postavili slike sa letovanja”, “Kiza postavio dobru foru u
statusu”, “Đorđe otvorio kafić, evo ih slike”. Sve ove vesti
koje danas novine objavljuju na naslovnim stranama su uglavnom
potpuno marginalne.
Fejsbuk je otkrio jednu stvar koja je
važila izgleda oduvek – ljude mnogo više zanima šta rade ljudi
iz njihovog okruženja nego neki tamo nedodirljivi ljudi koji su na
vlasti i slično. Već 400 godina ljudi čitaju vesti o ljudima koji
im nisu bliski samo zato što nije postojala tehnička mogućnost da
svako svaki dan kupi novine u kojima će na udarnim stranama biti
naštampane vesti o njegovoj komšinici, kumu, sestri, drugaru iz
škole.
Osobe koje su predsednici države,
kraljevi, ministri, pevačice, glumci, su bili jedini zajednički
“poznanici” svih ljudi, a pošto su novine imale tehničke
mogućnosti da štampaju samo jednu verziju novina, štampale su
informacije o njima. To su bile jedine univerzalne informacije koje
mogu da se odštampaju a da koliko-toliko mogu da zainteresuju bilo
koga.
Danas, Fejsbuk je sve to promenio i
razotkrio konačno šta ljude zaista zanima. Fejsbuk nema urednika
koji će nasilno svakom korisniku da stavi prvu vest u News feedu:
“Mlađan Dinkić otvorio fabriku”. Umesto toga, algoritam sklapa
posebnu “naslovnu stranu” za svakog čitaoca. U vrh će izaći
statusi i linkovi ljudi sa kojima imamo najveću interakciju, i
stvari koje su postavili ljudi iz našeg bliskog okruženja.
Dakle, vesti o političarima, zakonima,
strankama i slično uskoro postaju potpuno marginalne i nevidljive.
Kao, recimo, one vesti iz kulture koje stoje tamo negde pri kraju
novina, a koje niko živi ne čita. Tipa “Konceptualni umetnik za
koga je čulo pet ljudi otvorio izložbu bakroreza”. Možda čak i
još marginalnije od toga. Te vesti će čitati samo ljudi koji su
neka intelektualna elita – političari, ekonomisti, aktivisti. . ali
ne i široke narodne mase kojima su do danas te vesti bile jedino što
mogu da čitaju u nedostatku vesti o komšiji.
Strankama bi bilo mnogo pametnije da
kreiraju nekakav viralni sadržaj, infografike na kojima
predstavljaju svoje rešenje za probleme, interaktivne akcije, i
slično, jer sa trenutnom postavkom stvari, samo bespotrebno troše
vreme na ove PR objave o tome ko je otvorio koju fabriku i slično.
Te informacije se jednostavno nikada neće probiti na Fejsbuk. A
Fejsbuk su danas vesti.
Istok Pavlović je internet preduzetnik
i jedan od najuspešnijih domaćih blogera. Predaje Internet
marketing na Fakultetu za medije i komunikacije, a 2011. godine je
izabran za najuticajnijeg blogera u Srbiji. Tekst je prvobitno
objavljen na ličnom blogu autora: www. istokpavlovic. com