Veze, linkovi
Kompjuter biblioteka
Korpa

 

Access

Alternativna učenja

Analiza podataka

Android

Animacija

Antropologija

Apple - MAC OS X

Arheologija

Arhitektura

Astrologija

Astronomija

Audio kursevi + knjige

Audio, Multimedia, Video

Autobiografija

AutoCad, ArchiCAD, SolidWorks, Catia, Pro/Engineer

Automobili

Bajke

Baze podataka

Biografija

Biološke nauke

Blockchain

Botanika

C++ Visual C++ C#

ChatGPT

CSS

Dečije knjige

Delphi

Digitalna fotografija

Dizajn

Django

Domaće pripovetke

Domaći roman

Drama

E-knjiga

E-komerc

ECDL

Ekologija

Ekonomija

Elektrotehnika

Enciklopedija

Esejistika

Etika

Fantastika

Film

Filologija

Filozofija

Fizika

Fotografija

FULL STACK DEVELOPMENT

Funkcionalno programiranje

Generativna veštačka inteligencija

Geografija

Geologija

Git i GitHub

GOOGLE

GPT

Grafika, Dizajn, Štampa

Građevinarstvo

Hardver

Hemija

Hidrotehnika

Hobi

Horor

Humor

Internet

Intervju

Istorija

Istorija i teorija književnosti

Istorija umetnosti

Istorijski roman

Java

JavaScript

Joomla

jQuery

Knjiga posle posla - Beletristika i ostala izdanja

Knjižare i naše knjige

Književna kritika

Kuvari, hrana i piće

Leksikografija

Lingvistika

Ljubavni roman

logo

Magija

Marketing

Mašinsko učenje

Mašinstvo

Matematika

Medicina

Memoari

Menadžment

Modeliranje podataka

Monografija

Mreže

MS Office

Muzika

Nagrađivanje knjige

Naučna fantastika

Obrada teksta

OFFICE 2013

OpenOffice.org

Operativni sistemi

Oracle

Organizacione nauke

Pedagogija

PHP I MYSQL

Pisci u medijima

Ples

Poezija

Politika

Poljoprivreda

Popularna medicina

Popularna nauka

Popularna psihologija

Posao

Poslovanje

Pozorište

Pravo

Pravoslavlje

Primenjene nauke

Pripovetke

Prirodne nauke

Priručnik

Programiranje

Projektovanje softvera

Psihologija

Publicistika

Putopis

Python programiranje

Računarstvo u oblaku

Raspberry PI

Razvoj

Rečnici

Religija

Robotika

Roman

Ruby i Ruby on Rails

Satira

Saveti

Serija Roberta C. Martina

Sertifikati

Slikarstvo

Socijalna mreža - Facebook

Sociologija

Sport

Sport i hobi

SQL

Statistika

Strip

Tabele

Tableti

Tehnologija

Telekomunikacije

Triler

Turizam

Twitter

Udžbenici

Umetnost

Unix, Linux

Urbanizam

UX DIZAJN

Veštačka inteligencija

Visual Basic .NET, VBA, V. Studio

Web design

Windows

Windows 7

Windows 8

WordPress

Zaštita i sigurnost

Zoologija

 

Vesti – Domaći roman

Ukupno: 8, strana 1 od 1

Hiperprodukcija u trci za NINovu nagradu

 

 

 

NINOVA NAGRADAMeđu pristiglim romanima su i nova dela ranijih dobitnika NIN-ove nagrade - “Bonavia” Dragana Velikića (Stubova kulture), koji je nagrađen 2007. godine za “Ruski prozor”, te “Dugovečnost” Svetislava Basare (Laguna), nagrađenog 2006. za “Uspon i pad Parkinsonove bolesti”. Najviše izdavača tradicionalno je iz Beograda, čak 68, a po brojnosti slede izdavačke kuće iz Novog Sada i Banjaluke, dok su u manjem broju prisutni i izdavači iz Zrenjanina, Kragujevca, Valjeva, Malog Crnića… Prošle godine NIN-ova nagrada dodeljena je Slobodanu Tišmi za "Bernardijevu sobu", u izdanju Kulturnog centra Novi Sad, a nagrađeni autor, koji je stekao opšte simpatije skromnošću i iskrenošću, održao je besedu koju je nazvao “Radost za stvaraoca, patnja za stvorenog”. Pisac, pesnik i konceptualni umetnik, Tišma je dobio plaketu i novčani iznos od milion dinara (oko 10. 000 evra), koji je obezbedio Telekom Srbije kao sponzor. Zahvaljujući na nagradi, Tišma je rekao, između ostalog, da su političari i umetnici kao braća, jer su i politika i umetnost područja volje za moć koja podrazumeva i stvaranje i kreaciju, kao nešto pozitivno, ali i nadvladavanje i poništavanje. Žiri NIN-ove nagrade, kojim je predsedavao Vasa Pavković, ukupno je imao prošle godine posla sa 102 knjige. Prema pravilima koje je žiri NIN-ove nagrade ustanovio 2011. godine, u konkurenciji mogu biti samo romani objavljeni na srpskom jeziku, bez obzira na mesto izdavanja. NIN-ova nagrada je od 1954. godine do raspada bivše Jugoslavije dodeljivana piscima sa celog tog prostora, a trostruki laureat je Oskar Davičo, dok su dvostruki bili Dobrica Ćosić i Živojin Pavlović. SEECULT. NINOVA nagrada za 2011. godinuBernardijeva soba nije samo roman kao događajnost, već priča koja je pronašla i autora i čitaoce, i vozi nas i vozi u čudesnoj naizmeničnosti uzlaznih i silaznih lukova na Jadranskoj magistrali. Ispresecanost putanja fenikscrvene bube i tamnog mercedesa, u tamnoljubičasto more, u veliki hladni Okean. NARUČITE KNJIGU.
 
   

Knjiga Pola duše i neke druge polovine

 

 

 

Pola dušeIstorijska melodrama zasnovana na maštanjima o večitoj ljubavi i istorijskim podacima iz arhiva. Posesivnost i ljubomora. Naručite knjigu danas. Vukajlija - kako izgleda nežnija polovinaVukajlijaPolu puna čašaU polu-punoj čaši možemo da uživamo samo ako je prazna dole.
 
   

Novi roman Davida Albaharija - Kontrolni punkt

 

 

 

Zašto roman o ratu? I zašto tek sada? - Prethodni roman je bio roman o ljubavi, erotici, a ljubav je takođe neka vrsta rata, ili može da se pretvori u to. Ta moja prethodna knjiga „Ćerka” je jezički bila znatno drugačija od mog uobičajenog pripovedačkog postupka, pa sam želeo da napravim još jednu knjigu koja nosi nešto od te različitosti, drugosti. Želeo sam da ispričam neku priču kakvu do sada nisam pričao. I ranije sam pisao o ratu, u romanima „Mamac”, „Snežni čovek”, „Svetski putnik”, samo sam tamo obradio temu nekog konkretnog rata u istoriji. Ali ovde me je zanimalo da napišem knjigu o jednom ratu koji je iznad svih ratova, o ratu koji je praotac ratova, o ratu koji nije lociran nigde, koji se ne događa nigde, a zapravo može da se događa svuda i da bude svačiji rat. Knjiga o nečemu što bih ja voleo da ne postoji i da nikada više ne započne. David Albahari: Kontrolni punkt PORUČITE KNJIGU Ipak, u pojedinim delovima romana se prepoznaje naš rat? - Knjiga na nekim mestima dotiče nešto što može da liči na našu situaciju jer, naravno, pisana je za naše čitaoce, za nekoga ko će nešto prepoznati. Ali, iako postoje takve scene, one su pisane samo zbog brzog prepoznavanja, ali svakako nisam hteo da pišem knjigu koja bi bila neka vrsta odgovora na to što se događalo kod nas. Hteo sam da prikažem da rat može da bude u svakome od nas, i da to može neko da nam nametne ili prosledi kao nešto što je neminovno, a da mi o tome čak nismo ni razmišljali. Pokazao sam kako čovek može da bude žrtva propagande, ili tumačenja situacije koju vam neko usadi uz pomoć televizije. Zato je priča o ratu mom romanu apsurdna priča, i u jednom trenutku sam shvatio, možda je to malo neodgovorno od mene kao pisca, ali meni se to tako dopalo, kao da sve njih opisujem da čekaju autobus na autobuskoj stanici u Novom Sadu, i najednom se ta knjiga pretvorila u čekanje autobusa.   Niste padali u iskušenje da arbitrirate na temu konkretnih događaja i nacija, krivice, odgovornosti? To je jedna od omiljenih tema mlađih književnika, a i javnosti uopšte u Srbiji. - Nisam padao u iskušenje da uvodim bilo kakvo precizno nacionalno određenje, jer smatram da pisci ne treba da pozivaju na rešenje, na ovaj ili onaj način. Različiti pisci različito misle, ali čak i da ih slušamo, ko od njih govori istinu? Možete vi da izaberete neko od njih, ali koje je od tih mišljenja o ratu ispravno, istinito? Ko to garantuje? Ko je taj koji će doći i reći - ovi su krivi? Ja nisam hteo da ulazim u te stvari. Hteo sam da i onaj čitalac na Novoj Gvineji pročita ovaj roman kao priču o jednom opštem ratu.   I zato je rat u vašem romanu apsurdan, potpuno? - Rat je namerno prikazan ko niz apsurdnih, nestvarnih, grotesknih scena. Sumornih. Sve je tu što postoji u ratu - i grupna silovanja, politička nadmetanja, lična tragedija, tragedija pojedinca koji se našao na mestu na kome ne želi da pripada, ludilo. . . Za mene je „Kontrolni punkt” antiratna priča.   Kako izgleda gledati nas iz demokratske i civilizovane Kanade? - I u Kanadi svašta može da se desi. I ona ima svoju „političku situaciju”, pitanje podela, Kvebek, taj nestabilan odnos Kanađana francuskog i anglosaksonskog porekla. Sada mi je prijateljica Kanađanka rekla da piše politički roman. Iznenadio sam se i pitao je zašto to radi, mislio sam da tamo ljudi ne brinu o politici. Ona mi je odgovorila - zato što ne mogu više da trpim ovaj fašizam. Zbunjeno sam je pogledao, a onda mi je ispričala kako su u Alberti, provinciji u kojoj živim, konzervativci već 40 godina na vlasti, pa se pita - gde počinje, a gde se završava demokratija. I koliko je demokratski ako 90 odsto ljudi izabere vlast koja je nemilosrdna prema nekim drugačijim oblicima življenja. . . Da je takvo stanje u nekoj drugoj državi, tzv. slobodni svet bi rekao - ovo je fašizam. Jer fašizam i jeste došao kada je jedna stranka preuzela potpunu kontrolu. Videćemo kakav će njen roman biti.   Dobili ste nagradu „Stefan Mitrov Ljubiša”. . . - Obradovala me je ova nagrada, koja je u međuvremenu postala međunarodna. Pre mene su je dobili Ronald Harvud, Đerđ Konrad, između ostalih, fino je to društvo. Osim toga, znam da je to izabrao žiri čiji su članovi bili iz Novog Sada, Podgorice i Zagreba, tako da nagrada očigledno pokušava da pokrije bivši prostor Jugoslavije i šire. Jedino me je potreslo to što se dodeljuje za celokupno delo, jer nije moje delo još gotovo. Kada čitate obrazloženje, sve su to neki konačni glagoli - „uticao je na generacije pripovedača”.   IZVOR
 
   

Promocija knjige ALL INCLUSIVE Ljubice Arsić

 

 

 

ALL INCLUSIVENaručite knjigu. Kao neprikosnoveni poznavalac ženske prirode, Ljubica Arsić je spisateljica s nepogrešivim talentom da u običnom pronalazi neobično i upečatljivo, držeći čvrsto čitaoca u strastvenoj mreži svog pripovedanja. Pored autorke o knjizi će govoriti i urednik Dejan Mihailović, dok će odlomke čitati glumica Sonja Popivoda. Kakvu tajnu kriju kabine luksuznog broda Selesta koji s turistima krstari Nilom? Na letovanju, iz pare turskog kupatila pomalja se uspomena na lice voljenog Raula od koga njegova žena uporno beži. Susret junakinje sa sestrom u Parizu možda će izgladiti strašnu izdaju koja ih dugo razdvaja. Takve igre sa likovima čine od zbirke priča "All Inclusive" poziva na mentalno putovanje, od transkontinentalnog do transseksualnog. Kao neprikosnoveni poznavalac ženske prirode, Ljubica Arsić je spisateljica s nepogrešivim talentom da u običnom pronalazi neobično i upečatljivo, držeći čvrsto čitaoca u strastvenoj mreži svog pripovedanja. Beogradski ZOO vrt U saradnji sa Beogradskim zoološkim vrtom, koji je osnovan davne 1936. godine, posetioce promocije pozivamo na jednu od najatraktivnijih svetskih destinacija. Prema utiscima posetilaca Vrta dobre nade, Beogradski zoološki vrt je destinacija koju u Srbiji ne smete nikako da propustite. Kuća „Tripavisor for busyness“ bavi se preporukama za putovanja po celom svetu. Tu su uključeni hoteli, hosteli, znamenitosti, restorani i sve ono što je vredno obilaska na nekoj svetskoj putničkoj destinaciji. Beogradski zoološki vrt jedna je od destinacija koju turisti rado preporučuju. Ljubica ArsićLjubica Arsić je rođena 19. decembra 1955. u Beogradu. Završila Filološki fakultet. Pored osam objavljenih knjiga, radi u školi kao profesor, a ističe i činjenicu da ima zanat restauratera koji popravlja stare tkanine.  Objavljeni romani: "Čuvari kazačke ivice" i "Ikona". Zbirke priča: "Prst u meso", "Cipele buvine boje", "Barutana", "Zona sumraka", "Samo za zavodnice", "Tigrastija od tigra", "Maco, da l’ me voliš". Sastavila antologije: Antologija svetske erotske priče "Na brzaka", Antologija ženske svetske erotske priče "Frrrrr" , Antologija priča o moru "U moru je moja duša". Nagrade: „Borislav Pekić“ i nagrada „Isidorinim stazama“ za roman "Ikona", Pro-femina nagrada „Biljana Jovanović“ za priče "Cipele buvine boje", „Laza Kostić“ i nagrada „ Žensko pero“ za priče "Tigrastija od tigra", Andrićeva nagrada za priče "Maco, da l’ me voliš".
 
   

Roman Mirjane Đurđević: Bremasoni

 

 

 

Obrtanje uloge i podizanje na kraljevski presto onoga što je Bahtin nazvao „materijalno telesno dole“, kada se luda postavlja na čelo karnevala, služi detronizaciji i doživljaju relativnosti iz perspektive srednjovekovnog čoveka. Međutim, na primeru romana, podučava nas ruski mislilac i teoretičar, praksa detronizacije vodi, odnosno može i trebalo bi da odvede, do vrhunske dijaloške i subverzivne forme u kojoj se može naći zametak kulturne, čak i političke promene. Iz današnjeg (g)ugla gledanja, poučeni iskustvom gubitka aure i neograničenim umnožavanjem umetnina svake vrste, pa i književne, Bahtinova teorija i njene posledice deluju nemoguće, ali to je danak civilizaciji. Srećom, karnevalske prakse, odnosno „groteskni realizam“ i dalje postoje u književnosti. Poslednji takav primer je roman Bremasoni beogradske spisateljice Mirjane Đurđević koja ovim romanom, nakon Čuvara svetinje, nastavlja (svoj lični) obračun sa (maskulinom?!) kulturom i nasleđem koje vladaju diskursom u ovoj veseloj zemlji. Ovoga puta na meti njenih istraživanja našlo se jedno „tajno udruženje“, jedan elitistički Herrenklub koje se već u naslovu romana spušta na zemlju – oni nisu masoni, oni su Bremasoni, gde je ono „bre“, naravno, tipična srpska uzrečica koja, noseći nacionalno posprdnu konotaciju, organizaciji poput slobodnih zidara natrljava nos. Mirjana Đurđević: Bremasoni PORUČITE Pored ovoga, masonsko udruženje iz Garašaninove 8 ruglu izvrgava i jedna komasonska, ženska Velika loža Bratanice u kojoj se okupljaju Sorele (supruge, bratanice i majke) slobodnih zidara i na sebi svojstven način upravljaju događajima koji se odigravaju u Velikoj Loži Jugoslavija. Dva paralelna narativna toka romana, koja će se na kraju sliti u jedan, u stvari predstavljaju odraze u obrnutom ogledalu. Na primer, ono što je u muškoj loži Veliki Majstor u ženskoj je Velika Baba, ono što je u muškoj loži Hram, u ženskoj je veterinarska ordinacija itd. Delovanje ženske lože je konkretno i svrsishodno, usmereno na to da se preko uticaja u muškoj loži jevrejski masoni sa preporukama i majstorskim keceljama upute u izbeglištvo pred Hitlerom, dok je delovanje muške lože pretvoreno u karneval samouspavljivanja, drugim rečima u bežanje pred odgovornošću i istorijom. Treća stvar koja doprinosi detronizaciji i karnevalizaciji je pojavljivanje mrtvih i nerođenih slobodnih zidara na zasedanju Velike lože Jugoslavije, na kojoj se odlučuje o činu samouspavljivanja. Ovo je autorki omogućilo da se poigrava istorijom i jezikom i da čitavu ideju slobodnog zidarstva u Srba dodatno istorijski okrene naopačke. Petar Ičko, Sima Milutinović Sarajlija, Đorđe Vajfert, Branislav Nušić samo su neki od istorijski poznatih masona koji se pojavljuju u narativu. Međutim, pored ovih likova, tu su i Veliki Sekretar Borislav Pekić koji u vreme odigravanja sižea ima deset godina, ali nije manje sklon opširnom pisanju, kao i Veliki Muzički Majstor Bane, koji istodobno nije ni rođen, što će omogućiti da se u njegovoj šetnji Beogradom prizove u čitalačku svest Ikar Gubelkijan i na taj način, oda počast Velikom Sekretaru. U svakom slučaju, ako se neko od likova iz muške lože izvrgava ruglu sa blagonaklonošću i ljubavlju, onda su to ova dva masona, za koje, istini za volju, nema dokaza da su zaista bili slobodni zidari. Konačno, ono što dodatno izvrgava podsmehu masoneriju jeste struktura zapleta. Kada je 3. maja 1940. godine proglašena zabrana rada slobodnih zidara u Kraljevini Jugoslaviji, Velika Loža dolazi na „genijalnu“ ideju o samouspavljivanju. Drugim rečima, pripovedanje o srpskim masonima je priča o njihovom nestajanju – tema romana će se samoponištiti do njegovog kraja, i to je, čini mi se, vrhunac karnevalizacije. Posebno što do tačke samoponištenja, koja govori o spremnosti srbijanskih masona da žive za svoje ideje, vodi jedna gradacijska struktura koja će svoj šlag na torti dobiti u otimačini mumije i prevođenju u staroegipatsku ložu. Ovom ceremonijom, u kojoj će prethodno biti uništen Hram, rukovodiće niko drugi nego preromantičarski pesnik Sima Milutinović Sarajlija koji je u vreme odigravanja romana mrtav već devedeset i tri godine. Međutim, nakon što se Velika Loža Jugoslavija samouspava, ostaće da živi loža Bratanica koja postaje nosilac plamena i svega onoga što su proklamovana načela slobodnog zidarstva: razumevanje, tolerancija i humanitet1. Upravo u ovoj tački se ogleda dominantna feministička (sifražetska, kako se u romanu kaže) crta romana, iako ni ovom pokretu oličenom u Velikoj Tajnici i Velikom Gudalu, Mirjana Đurđević nije ostala dužna. Prosto rečeno, zdrav razum i praktično delovanje ostali su na strani žena, bez obzira na njihove nedostatke i mane. Nije roman Bremasoni idealno napisano štivo, ali greške i teškoće u čitanju na neki način prirodno izviru iz strukture teksta. Previše je likova i previše fusnota jer spisateljica s pravom oseća da je tema o kojoj govori nepoznata široj publici, a da bi pripovest uspela neke se stvari moraju znati. Međutim, kada jednom uđete u tekst, on će vas suverenom naratorskom rukom voditi do kraja. Roman Mirjane Đurđević uspeo je da progovori o našoj eliti, o njenoj sudbinskoj nemoći da se nosi sa istorijskim nedaćama koje u ovoj zemlji nisu izuzetak, već pravilo. Uspeo je to na pravi, duhovit način, koristeći jezik kao sredstvo kojim se ukazuje na ogromne logičke rupe u strukturi svake tajne, pa i tajne moći koja ostaje najzavodljivija od svih mističnih znanja. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga ova knjiga predstavlja do sada najznačajniji književni događaj ove godine. IZVOR
 
   

Roman SPLIT i kako je limar ubio filozofa

 

 

 

Kažete da je nepotrebno objašnjavati udeo autobiografskog u romanu, ali ipak učinite to. - Sve što sam napisao „uzeo sam iz života“. Nema ničega što sam napisao da se nije desilo. To ne znači da se nužno desilo meni. Umetnost je specifičan odnos prema stvarnosti i reakcija na nju. Vrlo često i obrnuto. Za umetnost nije važno da li i kako je to zaista bilo sa Hamletom. Da ne petljam dalje, istina je, imam brata u Splitu koga nisam video četrdeset godina i koji je imao određenih problema, ali „Split“ nije ni biografija, ni autobiografija. Moji roditelji su dobri, živi i zdravi, brat i njegova mama su dobri, živi i zdravi, i sve je bilo i jeste u redu među nama. Ja sam, da tako kažem, „zloupotrebio“ delove naših života da napišem neku drugu priču koja za temu ima nesrećnu ljubav i podelu. Druga je stvar što „Split“ deluje kao gola istina. To shvatam kao kompliment svom zanatu. Zanimljivo je da je bivši narkoman i bivši borac taj koji ume da voli, koji je naučio da veruje. Šta se desilo Splićaninu pa je rešio da postane dobar? - Duško Kovačević u „Svetom Georgiju“ kaže otprilike ovako: Lako mi je da budem dobar, kad mi ništa drugo nije preostalo. Kad čovek padne, kad dođe do dna, njemu ostaju samo dve opcije – ili da nestane, ili da ustane. Tu metamorfozu je doživeo Niko. Kad dođe do graničnih situacija, čovek se može pretvoriti u bubu. Ali i u najlepšeg leptira. Nikša je, u stvarnosti, ovo drugo. Zašto beogradski frivolni kopirajter nije taj koji je zavoleo, već boluje od hroničnog cinizma? Da li to ima veze sa onim: „Beograd je tih ratnih godina živeo kao i ja, ubeđujući sebe da rata nema. Odnosno, verujući da ga ima tamo gde ga žele. “ - Miša ne može po prirodi stvari da izađe iz te maske. Da je drugačije, njemu onda i ne bi falio otac. Onda nema sukoba, pa nema ni romana. Dodatna je priča Mišino okruženje. Ko normalan može da prihvati za realno to što se nama događa od devedesete?! Da je to neko napisao, rekli bismo da nema pojma, da mu je priča nerealna i da ide da se leči. Čovek se maštom brani od stvarnosti. Ali šta kad je stvarnost tako „maštovita“?! Dobro da smo živi. Mi smo u crnom periodu srpske istorije, možda najcrnjem. Nismo hteli zajedno kao SFRJ, ali hoćemo zajedno kao EU?! Jedan komunista postane kapitalista, drugi komunista postane četnik?! Velike su pare bile u igri kad su mogli tako radikalno da se prevrću. Kad komunisti postanu kapitalisti, a kriminalci poslanici, logično je da dođemo do ovog sada. Jer oni nemaju pojma da rade te svoje nove poslove. I logično je, da izvinu svi majstori, da autolimar ubije filozofa. Zato u mojim romanima nikada nećete naći nijednog političara. Voleo bih da im se ni imena ne zapamte. Sloboda nema cenu „Korto Malteze sam sebi urezuje liniju sreće u dlan. “ Koliko je čovek koji živi ovde u mogućnosti da promeni zadatu putanju na svom dlanu? - Ta divna Pratova scena je nešto najlepše što sam pročitao o ljudima. Čovek od pamtiveka hoće da se oslobodi nesreće, zla, smrti. Makar sebi naneo bol. Dirljivi su ti pokušaji. Pokazuju da sloboda nema cenu. To su znaci beskonačnog u nama. Neka iskra, neka luča večnog tinja u nama. Reklo bi se da je Beograd jedini nevini lik u vašem romanu. Branite ga, mnogo, i od onih koji ni sanjali nisu da će u njega doći, da će u njega biti naterani da dođu. - Politički gledano, za mnoge u svetu on je, zbog svih ratova i gluposti, Beogad. Sociološki, on je za mnoge naše građane Beorad. U njemu imaju samo radna mesta, ili dođu u njega zbog studija. Ali Beograd je, pre svega, glavni grad, centar jednog sveta, ni malog, ni velikog, ali autentičnog i zanimljivog. Ja sam prve godine svog života proveo u Grockoj. Tamo se od davnina Beograd zvao Grad. To veliko slovo govori o svesti tih ljudi o važnosti Beograda. Beograd obavezuje na kulturu i lepo ponašanje. Beograd su „napali“ nevaspitani i nekulturni. Od njih jedino treba da se branimo. Od njih sam u romanu „Split“ branio Beograd. Da li vi to na kraju opraštate naiskap, gutajući sav čemer, shvatajući da može da se voli i posle mržnje? - Nema oproštaja ako nije naiskap. Niko neće osetiti puninu života ako ne prihvati sve svoje dobre i loše strane. Pogledajte ovaj svet, ovaj život. Niko ne zna čemu sve ovo. Život je pun suprotnosti, pun splitova. Nema dana bez noći, nema ljubavi bez mržnje, nema života bez smrti. Ko god da je, šta god da je, otac svih nas o tome - ćuti. Ta tišina nas obavezuje na budnost. ČITAJTE BLIC. Da li ste čitali? Naručite.
 
   

Sajam knjiga u Lajpcigu

 

 

 

Naša pisana reč, pre svega savremena, biće predstavljena na atraktivan način kroz razna dešavanja: od razgovora sa piscima, promocija najnovijih antologija, predavanja, diskusija na pojedine aktuelne teme, do izložbi i pratećih programa u Kelnu, Drezdenu, Berlinu, Haleu i Lajpcigu. Ko je i na koji način odabrao “igrače” koji će istrčati na lajpciški teren, zašto među njima nema nekih od najistaknutijih imena (kao što su Ćosić, Mihailović, Velmar-Janković, Simović, Danilo Nikolić, Nenadić, Ćirjanić. . . ) i šta će se sve događati na i oko našeg štanda, odgovore smo potražili od potpredsednika Organizacionog odbora Zorana Hamovića, inače savetnika ministra kulture. - Trudili smo se da stvorimo najdemokratskije kriterijume i da nikoga nepravedno ne izostavimo - kaže Hamović. - Osnovni princip izbora je bio da izabrani pisci imaju knjigu objavljenu na nemačkom u poslednje dve godine ili da su zastupljeni u novijim nemačkim antologijama. Pri tom o izboru autora nije odlučivao samo naš odbor, već su uvažavane i sugestije nemačkih izdavača i raznih organizacija koje stipendiraju pisce kao što su “Boš“ i “Traduki”. IZVOR
 
   

Veliki rat, ali u knjizi Aleksandra Gatalice, promocija u Narodnoj biblioteci

 

 

 

Veliki ratVeliki rat je epski velik, a savremen roman o najvećemistorijskom preokretu na početku dvadesetog veka. Nije to samo portret izvanredno mnogo ljudskihsudbina, već ubedljiva slika sloma velike nade usrećnu budućnost čovečanstva. Usred tog potresnogdogađaja nižu se neodoljive epizode o nečemu štoje i stvarno i neverovatno, i izmišljeno i proživljeno,trijumfuju ljudska osećanja i senka pobede ostavljasvoj trag. Prateći sudbine preko sedamdeset junaka, na svimzaraćenim stranama, Gatalica je oblikovao pobednikei poražene, generale i operske pevače, vojnike išpijune, male, obične ljude uspevajući da obuhvatičitavu epohu. Ima u ovoj knjizi nesvakidašnje ambicije, tužnih iveselih sudbina, primera neviđenog, ali i sasvimuzaludnog heroizma. Veliki rat nijednog trenutka ne postaje istorijska hronika jer se od dokumenta razvija do neverovatnihotkrića gradeći jaku, upečatljivu priču pravog romanai velikog umetničkog dela. NARUČITE KNJIGU. PROMOCIJA KNJIGEOvo je bio poziv:Pozivamo vas na promociju romana "Veliki rat" Aleksandra Gatalice i press konferenciju koje će se održati u prostorijama Narodne biblioteke Srbije u petak 14. septembra, tačno u 13 časova. – Kada je pre 94 godine iz rejona Dobrog Sela počelo granatiranje pred proboj Solunskog fronta. Učestvovali su: Dejan Ristić, v. d. upravnika Narodne biblioteke Srbije, Aleksandar Jerkov, urednik izdanja, i autor. Odlomke "Velikog rata" čitala je prvakinja Narodnog pozorišta Stella Ćetković. Na premijeri se pokazuju ključni brojevi ratne Politike i sluša pevanje Riharda Taubera(1891–1948), najslavnijeg pevača iz doba Prvog svetskog rata, koji je poslužio kao uzor za lik Hansa Ditera Uisa. Sajt koji možda niste posetiliALEKSANDAR GATALICA
 
   

 

Veze, linkovi
Linkedin Twitter Facebook
 
     
 
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272