Veze, linkovi
Kompjuter biblioteka
Korpa

 

Access

Alternativna učenja

Analiza podataka

Android

Animacija

Antropologija

Apple - MAC OS X

Arheologija

Arhitektura

Astrologija

Astronomija

Audio kursevi + knjige

Audio, Multimedia, Video

Autobiografija

AutoCad, ArchiCAD, SolidWorks, Catia, Pro/Engineer

Automobili

Bajke

Baze podataka

Biografija

Biološke nauke

Blockchain

Botanika

C++ Visual C++ C#

ChatGPT

CSS

Dečije knjige

Delphi

Digitalna fotografija

Dizajn

Django

Domaće pripovetke

Domaći roman

Drama

E-knjiga

E-komerc

ECDL

Ekologija

Ekonomija

Elektrotehnika

Enciklopedija

Esejistika

Etika

Fantastika

Film

Filologija

Filozofija

Fizika

Fotografija

FULL STACK DEVELOPMENT

Funkcionalno programiranje

Generativna veštačka inteligencija

Geografija

Geologija

Git i GitHub

GOOGLE

GPT

Grafika, Dizajn, Štampa

Građevinarstvo

Hardver

Hemija

Hidrotehnika

Hobi

Horor

Humor

Internet

Intervju

Istorija

Istorija i teorija književnosti

Istorija umetnosti

Istorijski roman

Java

JavaScript

Joomla

jQuery

Knjiga posle posla - Beletristika i ostala izdanja

Knjižare i naše knjige

Književna kritika

Kuvari, hrana i piće

Leksikografija

Lingvistika

Ljubavni roman

logo

Magija

Marketing

Mašinsko učenje

Mašinstvo

Matematika

Medicina

Memoari

Menadžment

Modeliranje podataka

Monografija

Mreže

MS Office

Muzika

Nagrađivanje knjige

Naučna fantastika

Obrada teksta

OFFICE 2013

OpenOffice.org

Operativni sistemi

Oracle

Organizacione nauke

Pedagogija

PHP I MYSQL

Pisci u medijima

Ples

Poezija

Politika

Poljoprivreda

Popularna medicina

Popularna nauka

Popularna psihologija

Posao

Poslovanje

Pozorište

Pravo

Pravoslavlje

Primenjene nauke

Pripovetke

Prirodne nauke

Priručnik

Programiranje

Projektovanje softvera

Psihologija

Publicistika

Putopis

Python programiranje

Računarstvo u oblaku

Raspberry PI

Razvoj

Rečnici

Religija

Robotika

Roman

Ruby i Ruby on Rails

Satira

Saveti

Serija Roberta C. Martina

Sertifikati

Slikarstvo

Socijalna mreža - Facebook

Sociologija

Sport

Sport i hobi

SQL

Statistika

Strip

Tabele

Tableti

Tehnologija

Telekomunikacije

Triler

Turizam

Twitter

Udžbenici

Umetnost

Unix, Linux

Urbanizam

UX DIZAJN

Veštačka inteligencija

Visual Basic .NET, VBA, V. Studio

Web design

Windows

Windows 7

Windows 8

WordPress

Zaštita i sigurnost

Zoologija

 

Vesti – Pozorište

Ukupno: 22, strana 1 od 2

46ti BITEF - Izlet u istinu

 

 

 

Pozorište shvatiti kao izlet u istinu nije nimalo lak poduhvat. Naravno, nije problem prva reč – izlet. Ona kazuje da je taj put privremen i da sa tog puta ima povratka. Nije bez značaja ni to da je reč o neobaveznom putu , koji se preduzima dobrovoljno i bez mnogo pretenzija. U tom smislu predstava bi se svakako mogla shvatiti kao neka vrsta izleta. Ali kad je taj privremeni, neobavezni i dobrovoljni put preduzet da bi se stiglo do istine, tema postaje više nego složena. Istina je jedan od osnovih pojmova filozofije od njenog nastanka na samom početku evropske civilizacije u doba drevnih Grka sve do danas. Mada pozorište nije ni sredstvo ni poprište otkrivanja istine u filozofskom smislu, ono se ipak može shvatiti kao neka vrsta tragaoca za istinom u najširem smislu reči. Kada se uozbilji, pozorište, čak i po cenu da bude neka vrsta Don Kihota, pokušava da nešto saopšti o stvarnosti, fenomenima te stvarnosti čak i o svojoj suštini ili još bolje suštinama. Koliko je ta potraga ličila na stvarnost ili koliko je tu stvarnost predstavljala svojim sredstvima, rađali su se i nestajali mnogi periodi pozorišta, nazvani najrazličitijim imenima, najčešće veoma bliskim, nekad čak istim, sa pravcima koji su se dešavali u drugim umetnostima, a pogotovu u književnosti – kao što su klasicizam, romantizam, realizam, naturalizam, ekspresionizam, nadrealizam, modernizam… Kako će biti nazvana neka pozorišna pojava zavisilo je i zavisi od toga kakav je odnos te teatarske prakse prema stvarnosti, ili drugim rečima, prema ‒ istini. Kakav god odnos teatar imao prema stvarnosti, to jest istini u raznim epohama tokom svog hiljadugodišnjeg postojanja, da li se više bavio stvarnošću datog trenutka ili je pokušao da ispod vidljive površine pojavnosti ponire u poetsku potragu za suštinom sveta i ljudskog bivstvovanja, pozorište je uvek bila neka vrsta izleta u istinu. A ukoliko je kriza u društvu, ona istorijska, ekonomska ili moralna, bila veća, pozorišni izlet uistinu bivao je uzbudljiviji, dramatičniji i potrebniji. Jovan Ćirilov i Anja SušaIZVOR
 
   

Bitef na palakatu u Muzeju pozorišne umetnosti Srbije

 

 

 

Tokom više od četiri decenije, likovno-vizuelni identitet Bitefa odražava ideju traganja za novim pozorišnim tendencijama. Retrospektivna izložba plakata pruža uvid u razvoj prepoznatljivog identiteta. Osluškujući duh vremena i pomno beležeći sve društveno-političke promene, plakat Bitefa svojim lucidnim i višeslojnim likovnim rešenjima potvrđuje integritet Bitefa i snagu autentičnog dizajna. Istovremeno, oni su i svedočanstva istorije festivala i jedinstvenog prožimanja pozorišnih tendencija i novih rešenja na polju grafičkog dizajna. Muzejska izložba potvrđuje značaj pozorišnog plakata u percepciji publike i identitetu Bitefa. Izložba će biti otvorena od 15. septembra do 23. oktobra 2010. BLIC. Sajt koji možda niste posetili LINK.
 
   

Bitef otvara Jan Fabrov Prometej

 

 

 

PROMETEJProgram su odabrali umetnički direktor i selektor Jovan Ćirilov i selektorka Anja Suša. Gran pri "Mira Trailović" i Specijalnu nagradu Bitefa dodeliće međunarodni žiri. Članovi su Artur Zonen (Holandija), Alja Predan (Slovenija), Ana Lenđel (Mađarska), srpski reditelj Nikola Zavišić i glumica Vladica Milosavljević. Osnivač Bitefa - Grad Beograd izdvojio je za ovogodišnje izdanje 22 miliona dinara. Ministarstvo kulture dalo je 13 miliona, a Izvršno veće Vojvodine dva miliona, jer će se jedna predstava igrati i u Novom Sadu. To su "Krici i šaputanja" Andreja Šerbana u izvođenju Mađarskog pozorišta iz Kluža (Rumunija), 22. i 23. septembra u Srpskom narodnom pozorištu. Dolazak stranih predstava pomogli su, već tradicionalno, Jat i kulturni centri i ambasade Nemačke, Francuske, Švajcarske. Među učesnicima Bitefa biće neki od najznačajnijih pozorišnih autora iz sveta. Kako je u intervjuu Tanjugu istakla direktorka festivala Jelena Kajgo, to su zaista velika imena - od Fabra, preko Alena Platela, Hajnera Gebelsa, Franka Kastorfa do Šerbana". U okviru "Regiona u fokusu" uz srpske učestvuju po dve predstave iz Hrvatske i Slovenije, a ta originalna ideja, kako je Tanjugu izjavio Jovan Ćirilov, rezulturala je najavom dolaska u Beograd rekordnog broja stranih gostiju - selektora i programera evropskih festivala. Anja Suša objašnjava da "ono što Bitef čini internacionalnim jeste dvosmernost procesa - da informiše lokalnu zajednicu o kvalitetnim stranim predstavama, ali i da stvara platformu da ovdašnja produkcija bude vidljiva za evropski pozorišni svet". Internacionalnost je i inače karakteristika savremenog teatra, kada se pogleda poreklo autora, članova ansambla i produkcije. Tako, na primer, slavni nemački autor Gebels učestvuje sa predstavom "Došao sam do kuće, ali nisam ušao" koju izvode Englezi u produkciji švajcarskog Teatra Vidi iz Lozane. Na festivalu će sa svojom produkcijom nastupiti i Bitef teatar. Po konceptu i u koreografiji Snježane Abramović iz Zagreba, Bitef dens kompanija izvešće plesnu predstavu "Ako bismo svi malo utihnuli". Domaću premijeru na Bitefu će imati novo delo našeg i svetskog umetnika iz Kanjiže Jožefa Nađa "Bez naziva", koje je rađeno po narudžbini za Praško kvadrijenale. Festival će, kao i ranijih godina, ponuditi niz pratećih programa, a pažnju privlači izložba "Svi ekstremi Bitefa" u Muzeju pozorišne umetnosti. LINK. PROGRAM BITEFALINK. Knjige o pozorištuAko vas interesuje pozorište, mi imamo knjige za vas:LINK.
 
   

Buđenje fašizma na Balkanu

 

 

 

Prokleta avlija je otvorila vrata za sve koji hoće da oduPonovo radi Knjaževsko-srpski teatar! Posle gotovo trogodišnje pauze, ansambl kragujevačkog pozorišta vraća se na veliku scenu „Joakim Vujić”, na kojoj će 10. decembra biti izvedena premijera predstave „Noć u kafani Titanik”, nastale po motivima pripovetke Iva Andrića „Bife Titanik”. Dramatizaciju i režiju uradio je Nebojša Bradić, reditelj koji je pozvan da oživi Knjaževsko-srpski teatar i vrati ga na mesto koje mu pripada, ne samo kao najstarijem profesionalnom pozorištu u Srba, već i kao instituciji kulture od neprocenjivog značaja za savremeni Kragujevac. Posle „Proklete Avlije”, ovaj reditelj se ponovo uhvatio u koštac sa „epskim Andrićem”, čije se prozno delo otima pokušajima da se pretvori u dramski artefakt. – Andrić je pisac koji ima savršenu kontrolu nad rečima . Upravo zbog toga ovakvo literarno štivo se opire dramskoj formi i vuče u zamku realističnog, često naturalističkog čitanja, čime se u „prevođenju” u medij pozorišta gubi najvažniji ali i najneuhvatljiviji nivo Andrićeve književnosti – filozofski diskurs. Savršena kontrola reči kod pisca postaje u pozorištu često sentimentalna slika istorijske realnosti ili intelektualna patetika. Epski ton i istorijski realizam moguće je izbeći pažljivim čitanjem njegovog dela i interpretacijom „ka unutra”. I „Prokleta avlija” i „Bife Titanik” su priče o sudaru čoveka sa sudbinom, i u jednom i u drugom tekstu imamo sistem koji mrvi čoveka i njegovu egzistenciju čini tragičnom, a dramska tenzija, koju prepoznajemo u njima, probija se kroz sukobe svetova koje sučeljava Andrić. Iz tih sudara proizilazi saznanje da izlaza nema, već samo nada da ljudskost negde postoji – objašnjava Bradić za „Politiku”. Postaviti Andrića na scenu izazovan je posao, kaže naš sagovornik napominjući da bi dela ovog pisca verovatno bilo lakše učiniti pristupačnijim posredstvom jednog drugog medija, filma. – Vizure posmatranja pisca na filmu se menjaju sužavanjem filmskih planova. Naturalizam koji na sceni ometa razaznavanje piščevog stava primereniji je filmu. Pozorište je zasnovano na radnji, na diktatu dijaloga. Sa Andrićem u pozorištu je uvek izazov kako „uhvatiti” ono što se ne izgovara i da li Andrićevo pozorište prestaje ukoliko se na sceni reči previše glasno izgovaraju. Zbog toga je ovaj pisac trajni izazov za pozorište. Kada govorimo o adaptaciji pripovetke „Bife Titanik”, Andrić nam je ostavio dovoljno dobrih uputstava da se izbegnu opasnosti koje stoje na putu prevođenja literature na scenu – smatra Bradić. Budući da su u pripoveci samo dva lika prikazana kroz dijalošku formu, Bradića smo upitali kako je, zapravo, jedan prozni tekst pretvorio u dramsku strukturu, sposobnu da prikaže „sudar svetova”. – Glavno lice u priči je – strah. Kafana je uoči rata prepuna i veoma živa, a onda gosti počinju da izostaju – sve do poslednjeg. To je priča atmosfere. Ali vi ne možete da ilustrujete atmosferu, morate imati radnju, likove i situacije koje strukturišu i omogućavaju dramsko zbivanje. Zato sam ja iščitavao i druge Andrićeve „ratne priče” i u njima pronalazio segmente buduće rediteljske knjige. Tako su se u predstavi „Noć u kafani Titanik” pojavili likovi koji ne postoje u pripoveci „Bife Titanik”. To su profesor, glumac, gost, student, strankinja, kafanska pevačica i Ciganin. Ti likovi nisu samo gosti kafane, oni reprezentuju elite, manjinske grupe, političke partije, boeme. . . Veza Andrićevog bifea „Titanik” iz 1941. – kafana „Titanik” naših vremena, pomogla mi je da kreiram nov dramaturški dosije, da dam konstruktivna uputstva glumcima, kostimografu, scenografu i kompozitoru – kaže reditelj. Sarajevo 1941! Jedna lokacija na brdovitom Balkanu i mračno vreme za ceo svet. Fašizam koji nadolazi i ljudi koji se ne snalaze. Koliko predstava korespondira sa ovim vremenom? –Priča jeste o buđenju fašizma u Sarajevu 1941, ali je aktuelna i u ovom vremenu. Fašizam jeste svetski problem. Šta su uzroci, kada nastaje, čime se hrani, kako se razvija i ponavlja u određenim ciklusima? Fašizam je biljka koja se pojavljuje kao „cvet zla” i zato je važno da se u pozorištu, ali i na drugim mestima govori o toj temi. U Andriću imamo dobrog sagovornika, budući da je imao neposredno iskustvo fašizma, bio je u situacija da doživi i sagleda zlo. Nažalost, tu priliku imamo i mi. Dodatna aktuelizacija nije potrebna, jer odnos progonjenog i progonitelja, žrtve i dželata, predstavlja jednu od tema koje je Andrić učinio originalnom i svevremenom – naglašava Bradić. Brane Kartalović LINK.
 
   

Danas sahrana glumca PETRA KRALJA

 

 

 

PETAR KRALJ, KRALJ, KRALJ. . Jedan od najznačajnijih srpskih glumaca preminuo je 10. novembra u Beogradu posle teške bolesti, u 71. godini. Kralj je rođen 1941. u Zagrebu, diplomirao je na Akademiji za pozorište film, radio i televiziju u Beogradu, a od 1968. do 1979. bio je član Ateljea 212. Igrao je na scenama mnogih pozorišta, a najviše u Ateljeu 212 i Narodnom pozorištu. Ostvario je veliki broj uloga, među kojima se izdvajaju Hamlet (Hamlet), Maksim (Maksim Crnojević), Trepljov (Galeb), Kapetan Kaka (Buzdovan), Strindberg (Noć tribada), Astrov i Ujka Vanja (Ujka Vanja), Hadžislavković (Kosančićev venac 7), Henrik Henfgen (Mefisto), Lefevr (Madam San Žen), Ivan (Metastabilni Graal), Đorđe (Sveti Georgije ubiva aždahu), David Štrbac (Jazavac pred sudom) i druge. Igrao je u filmovima "Roj", "Hajka", "Poseban tretman", "Sok od šljiva", "O pokojniku sve najlepše", "Una", "Kako sam sistematski uništavan od idiota", "Dogodilo se na današnji dan", "Oktoberfest", "Boj na Kosovu", "Početni udarac", "Underground", "Tri letnja dana", "Mali svet", "Sinovci". . . LINK.
 
   

DNEVNIK JEDNOG LUDAKA u Albaniji

 

 

 

DNEVNIK JEDNOG LUDAKAIvan Vidosavljević je do sada dobio već tri nagrade za ovu ulogu na međunarodnim festivalima monodrame – dve nagrade na festivalu „Gala Star“ u Rumuniji i nagradu za najbolju glumačku ulogu, maja ove godine na  Međunarodnom festivalu nove pozorišne akcije NETA u Bugarskoj. U predstavi je reč o ispovesti mentalno obolelog činovnika koji, shvativši da se nalazi u ludnici, pokušava da pronađe rešenje u bezizlaznoj situaciji. Sličnu sudbinu doživeo je i sam Gogolj, jedan od najznačajnijih ruskih pisaca 19. veka. LINKGOGOLJEV LUDAK I I DANAS AKTUELANGogoljeva pripovetka Dnevnik jednog ludaka uticala je na gotovo sve pisce Evrope tog vremena. Između ostalih, Dostojevski je prema njoj napisao svoje Zapise iz podzemlja. U predstavi Knjaževsko-srpskog teatra reč je o ispovesti mentalno obolelog činovnika koji, shvativši da se nalazi u ludnici, pokušava da pronađe rešenje u bezizlaznoj situaciji. Zanimljivo je da je sličnu sudbinu doživeo i sam Gogolj, jedan od najznačajnijih ruskih pisaca 19. veka. Nikolay Gogol's short story A diary of a Madman influenced almost every writer in Europe of the time. Among others, Dostojevsky was inspired by it when he wrote Notes from Underground. Accordingly, the performance of the Knjaževsko-srpski theater shows a confession of mentally disabled civil servant who found himself in the asylum trying resolve the situation that seems to have no way out. What is particularly interesting is that Gogol, one of the most remarkable Russian writers of the 19th century, experienced the similar destiny. Nagrade: – 16. aprila 2009. godine, dve nagrade na Međunarodnom festivalu monodrame Gala Star u Bakau, Rumunija. Odlukom stručnog žirija Ivanu Vidosavljeviću je dodeljena nagrada za najboljeg glumca, One Man Show. Odlukom žirija mladih Ivanu Vidosavljeviću je dodeljena nagrada za najboljeg glumca, Štefan Jordake. – Maja 2011. godine osvojio je Nagradu za najbolju mušku ulogu na Međunarodnom festivalu nove pozorišne akcije NETA u gradu Vraca u Bugarskoj. LINK. Knjaževsko-srpski teatar na Vikipediji i ostalim web stranama Wikipedia WCommons YouTube Twitter Blogger MyOpera WordPress MySpace GoogleSites Google
 
   

Gledalac bez narkoze na 44. Bitefu

 

 

 

Gledalac bez narkoze Savremena umetnost razlikuje se od tradicionalne jer pretpostavlja da je publika živo aktivno biće, a ne amorfna masa, kaže Janez Janša koji na 44. Bitefu gostuje sa predstavom „Spomenik G2” Iz predstave „Spomenik G2” Predstava – izložba „Život (u nastajanju)” postala je predmet politizacije i kriminalizacije. Sastavljen je iz 50 kratkih uputstava za akcije iz svakidašnjeg života, koje čine deo naših života, a odnose se na ljubav, prijateljstvo, sećanja na umrle, iskustva sa drogama, svađe s majkom, euforiju, depresiju, dosadu, religiju, politiku, ideologiju, umetnost. Protiv mene, organizatora festivala ZOOM i Muzeja moderne i savremene umetnosti u Rijeci podignuta je krivična prijava zbog skrnavljenja ugleda državnih simbola Hrvatske. Interdisciplinarni umetnik Janez Janša, sa pravim imenom Emil Hrvatin ovako komentariše nedavne nemile događaje vezane za gostovanje njegove predstave „Život (u nastajanju)” na festivalu ZOOM u Rijeci, o čemu je „Politika” već izveštavala. Janša je, ujedno, jedan od trojice umetnika koji su zvanično preuzeli ime bivšeg slovenačkog premijera. Deo predstave „Život (u nastajanju)” sastojao se, da podsetimo, od scene u kojoj je autor uz reči „Sram vas je vašeg naroda. Uzmite makaze i razrežite zastavu. Komade stavite na pod” pozvao publiku da učestvuje u rezanju hrvatske zastave. Taj sporni segment predstave naišao je na javni revolt performera Krešimira Mustaća. Ubrzo je reagovala i riječka policija privođenjem autora Janeza Janše i organizatora festivala. Ne želeći da se detaljnije osvrće na pomenute događaje, Janša je naglasio da je u ovom trenutku njegova umetnička pažnja usmerena na 44. Bitef i predstavu „Spomenik G2” sa kojom će nastupiti u njegovoj zvaničnoj selekciji. Ostvarenje „Spomenik G2” biće izvedeno u sredu, 22. septembra, na sceni Bitef teatra, kao osma premijera ovog beogradskog pozorišnog skupa u produkciji trupe „Maska” i Ljubljanskog mestnog gledališča. – Savremena umetnost se razlikuje od tradicionalne jer pretpostavlja da je publika živo aktivno biće, a ne amorfna masa koju treba opčiniti ili prosvetliti. Publiku smatra razumnim kritičkim subjektom koji nije samo brojka koja se svake četiri godine pojavljuje na izborima, već participira u kreiranju iste realnosti kojoj i sama umetnost pripada. To je daleko političniji čin od neposrednog bavljenja konkretnim političkim problemom. Gledalac treba da oseti da je živo biće, da nije pod narkozom – naglašava Janša. Ovo je, ujedno, drugi put da Janez Janša gostuje na Bitefu sa rekonstrukcijom neke od predstava Dušana Jovanovića. Sa predstavom „Pupilija, papa Pupilo i Pupilčki” nastupio je na 41. Bitefu i osvojio specijalno priznanje . Zanimalo nas je šta je to Janši toliko intrigantno u scenskoj poetici Dušana Jovanovića da mu se ponovo vraća. Posebno ako se zna da je Jovanovićeva predstava „Spomenik G” gostovala na Bitefu 1972. godine i dobila nagradu. – Izuzetno smo počastvovani pozivom da odigramo „Spomenik G2” na Bitefu gde je nagradu dobila i originalna predstava „Spomenik G” i rekonstrukcija „Pupilije” sa kojom smo gostovali 2007. U Ljubljani su obe rekonstrukcije bile između retkih predstava koje su uspele da privuku pažnju i starije i najmlađe generacije. Nadam se da će tako biti i u Beogradu. Jovanović je jedan od autora koji je uneo mnoge eksperimentalne pristupe u teatar s kraja 60-ih. Obe predstave koje sam rekonstruisao relevantne su za širi, ne samo nekadašnji jugoslovenski pozorišni prostor. A razlozi za rekonstrukciju su različiti. Rekonstrukcija predstave „Pupilija, papa Pupilo i Pupilčki” nastala je na osnovu pitanja kako predstava koja je bila urađena pre 40 godina može funkcionisati u današnjem vremenu – kaže Janša i dodaje: – „Spomenik G2” je za razliku od rekonstrukcije „Pupilije” u velikoj meri zasnovan na sećanju originalne ekipe, budući da je dokumentacija originalne predstave vrlo štura. Za razliku od „Pupilije”, koja je napravljena potpuno u belom, „Spomenik G2” je predstava u crnom. U tekstu originalne predstave „Spomenik G” nailazimo na takoreći zov za rekonstrukcijom: „Ne čudite se mom dolasku/Možda sam tek igra vašeg sećanja (. . . ) Čovek traži u sjećanjima”. U rekonstrukciji „Spomenika G”, objašnjava naš sagovornik, nastupaju Jožica Avbelj i Matjaž Jarc (u Beogradu alternacija iz njegove generacije Lado Jakša), dakle originalni izvođači, a uz njih Teja Reba i Boštjan Narat, rođeni posle „Spomenika G”. Avbelj i Reba pristupaju rekonstrukciji iz dveju različitih perspektiva: Avbelj s celokupnim, ne samo telesnim sećanjem, Reba na osnovu analize postupaka, koje možemo prepoznati na snimku probe izvorne predstave. – „Spomenik G2” nam je pokazao da su neke predstave predisponirane da budu rekonstruisane. Zato me ne bi iznenadilo ako bi „Spomenik G” bio ponovo rekonstruisan kroz 30 godina i da u njemu nastupe tri generacije – zaključuje Janša. POLITIKA.   Izjava Izjava za javnostu povodu reakcije policije i predsjednice Vlade RH na predstavu “Život (u nastajanju)” Janeza Janše.  Kuća ljudskih prava Zagreb smatra da je podnošenje kaznene prijave, kao i reakcija policije i premijerke na podnesenu prijavu u slučaju rezanja hrvatske zastave kao dijela umjetničkog performanca na otvorenju riječkog festivala “Zoom” u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, pokazatelj niske razine demokratiziranosti hrvatskog društva i nerazumijevanja koncepta ljudskih prava, u ovom slučaju prava na slobodu izražavanja. LINK.
 
   

Gran pri Bitefa za predstavu „Ujka Vanja“

 

 

 

 Specijalna nagrada koju Bitef dodeljuje za predstave u zvaničnoj selekciji glavnog programa pripala je mađarskoj predstavi „Frankenštajn-projekt“ u režiji Kornela Mundruca. Žiri „Politikine“ nagrade za najbolju režiju na ovogodišnjem Bitefu većinom glasova dodelio je to priznanje belgijskom reditelju Janu Lauersu za predstave „Izabelina soba“ i „Kuća jelena“. Gran pri je dodeljen većinom glasova, a u obrazloženju žirija stoji da je predstava „Ujka Vanja“ „predstava neosporne vrednosti, što je jasno i neteatarskim ljudima“. – Ono što je važno u pozorišnom smislu jeste da nas ta predstava upozorava na činjenicu da nešto što na sceni deluje vrlo jednostavno zapravo nije lako napraviti. Ta lakoća i jednostavnost dolazi napornim radom i vežbom, a to je ono što nam je ova predstava pokazala – stoji u obrazloženju žirija kojim je ove godine predsedavala Nataša Rajković, pozorišna umetnica iz Hrvatske. Članovi žirija bili su teatrolog Elena Kovalska iz Rusije, rediteljka i dramska autorka Đanina Karbonariju iz Rumunije, kao i glumac Damjan Kecojević i reditelj Bojan Đorđev iz Srbije. Predstava „Ujka Vanja“, zajedno sa predstavom „Tri sestre“ u režiji Jurija Pogrebnička i međunarodnom konferencijom „Čehov na sceni u 21. veku“, činila je i posebnu celinu kojom je 44. Bitef obeležio veliki pozorišni i književni jubilej, 150 godina rođenja Antona Pavloviča Čehova.   – Svakako je bio poseban doživljaj raditi sa Jirgenom Gošom koji je umro pre godinu dana. Ono što je bilo obeležje rada sa njim bila je jedna ekstremna otvorenost za predloge glumaca, a sa druge strane i znanje kako bi sve trebalo da bude. To nije ideologija ili koncept, već je to jedno veliko znanje o pozorištu. Želeli smo da istaknemo emociju i da stanemo iza nje, ali to nije ona preterana ili ekstremna emocija koja čini negativnu stranu patetike. Ako se radi o patosu i o velikim osećanjima, onda je toga sigurno bilo u komadu. Jirgen Goš je bio jedan duhovit čovek i on je rešio da Čehova oslobodi tog pristupa koji je blizak Stanislavskom. I da mu udahne jedan humor – deo je onoga što su o predstavi rekli autori i saradnici reditelja Jirgena Goša na okruglom stolu „Čehov u 21. veku u nemačkom pozorištu“. Žiri je, takođe, većinom glasova doneo odluku da se Specijalna nagrada dodeli „Frankenštajn – projektu“, a u obrazloženju je navedeno da je predstava „vešto i hrabro hodanje između diletantizma (u izvornom značenju) i profesionalizma“. Umetnički direktor Bitefa Jovan Ćirilov saopštio je da je u tradicionalnom glasanju gledalaca, sa prosečnom ocenom 4,63, pobedila predstava „Ujka Vanja“. Na drugom i trećem mestu prema mišljenju publike našle su se domaće predstave „Ko bi hteo mamu kao moju“ Malog pozorišta „Duško Radović“ (4,54) i „Bahantkinje“ Narodnog pozorišta (4,41). Muharem Pervić, Marija Đorđević, Borka Trebješanin, Milena Jauković i Ana Tasić su članovi žirija „Politikine“ nagrade za najbolju režiju. Laureat, reditelj Jan Lauers, dobija grafiku Vladimira Veličkovića „Tela 2“. Bitef – Nove pozorišne tendencije, 44. put po redu – ovog puta bez uobičajenog slogana – otvoren je 15. septembra. Tokom deset festivalskih dana izvedeno je deset predstava iz Srbije, Belgije, Rusije, Mađarske, Italije, Nemačke, Poljske i Slovenije. Kao i prethodnih godina uz glavnu selekciju prikazan je i prateći program Bitefa, održana je 11. Bitef polifonija i ciklus „Bitef na filmu“ u Muzeju kinoteke, ali i nekoliko izložbi i tribina. BLIC.
 
   

Jovan Ćirilov o predstavama koje ne treba propustiti na 44. Bitefu

 

 

 

Šta ne propustiti na 44. Bitefu Umetnički direktor i selektor Bitefa Jovan Ćirilov izjavio je u četvrtak Tanjugu da na predstojećem, 44. festivalu, od 15. do 25. septembra, svakako treba videti predstave "Izabelina soba", "Ujka Vanja", "Tri sestre" i "Teorema". Na pitanje šta bi preporučio publici on je odgovorio da, pre svega, misli na belgijsku predstavu "Izabelina soba", kojom počinje Bitef i čiji će reditelj Jan Lauers otvoriti festival. "To je predstava koja je za svakoga, ali u dobrom smislu. Svako u njoj može da nadje nešto, onaj ko voli moderno pozorište, savremenu formu, ko voli pesmu i igru na visokom nivou, ko voli glumu", rekao je on, dodajući da u predstavi učestvuje slavna glumica Vivijan de Mojnk koja je "belgijska Mira Stupica". Ćirilov je skrenuo pažnju i na dve predstave po dramama Antona Pavloviča Čehova, čime se obeležava 150 godina od rodjenja velikog ruskog pisca. "Jako je značajna nemačka predstava 'Ujka Vanja', u režiji pokojnog Jirgena Goša, čiji je dolazak na Bitef pomogao Gete institut, kao i ruska predstava 'Tri sestre' - to je početak traganja za drugačijim Čehovom od onog iz doba Stanislavskog", obrazložio je on. Selektor je dodao da je "i poljska predstava - Pazolinijeva 'Teorema' nešto što je izuzetno po svojoj dekadentnoj suptilnosti". Na pitanje koji je današnji značaj Bitefa, Ćirilov je odgovorio da mu je "drago što se u poslednjih pet godina pokazuje da je naša mlada generacija reditelja pratila Bitef i da su oni - ne pod uticajem, nego u koordinatnom sistemu" novih pozorišnih tendencija. "Imao sam utisak da je tokom prvih Bitefa bilo da se ljudi informišu, a da reditelji teraju svoje. Bio je to neki konzervativizam, tamo negde šezdesetih godina", kazao je on i istakao da je radosna vest što Bitef sada suštinski znači mnogo za ovdašnje umetnike. "Osim toga, održavanje Bitefa prikazuje jednu drugu Srbiju, modernu, savremenu. Toliko često ima loših vesti o nama, a preko tog Bitefa vidimo da smo davno već u Evropi i u svetu", zaključio je Ćirilov. (Tanjug-Betaphoto) LINK. Da li ste čitali? Naručite.   Naručite.
 
   

Kad čovek i pas postanu kumovi

 

 

 

Intervju s Mikijem Manojlovićem rađen je nakon jučerašnje konferencije za novinare na kojoj je najavljena premijera, praizvedba „Kumova“ Duška Kovačevića i na kojoj se, prirodno, govorilo i o autoru, piscu i reditelju, koji po savetu lekara, a nakon nedavnog infarkta, nije prisustvovao konferenciji za štampu. Proslavljenu glumac Miki Manojlović napominje da prvi put igra u Zvezdara teatru, da predstava ima više linija „kao ukrštenica gde se rešenje dobija tek na kraju“. Ona govori o „velikom prijateljstvu jednog čoveka bez posla i jednog psa bez posla, a razlozi su specifični“. Koji je bio vaš utisak pri prvom čitanju komada?- Privlačan. A prvi susret s vašim likom, Milanom?- Zanimljiv lik. Baš zanimljiv. I on je kum, ima više kumova. Meni je iskreno drago da sam radio ovu predstavu. U međuvremenu ste kratko odsustvovali. - Da, išao sam u Španiju da završim neke poslove oko filma koji sam tamo radio.  Da se vratimo „Kumovima“. - To su čovek i pas. Govoreći nevezano za predstavu i pozorište, kada se kaže „kumovi“, to ima jasnu asocijaciju. . . - A ne, nema veze. To je vrlo bitno, ovaj komad nema nikakve veze s kriminogenim profilima. Bez obzira na asocijaciju?- To je tragedija ovog trenutka, kada kažeš kumovi, onda pomisliš na barabe, hohštaplere. . . Ovo su kumovi koji se vole, poštuju, čuvaju. Izvorno značenje reči „kumovi“ to i podrazumeva. Tragedija ovog vremena sa upravo ogleda u tom promenjenom značenju određene reči. Praksa im daje negativnu konotaciju iako je njihovo prvobitno značenje pozitivno. Milica Mihajlović, Danica Maksimović i Miki Manojlović u predstavi „Kumovi“U svojoj reči o komadu Duško Kovačević je rekao da ga je interesovao politički i društveni trenutak. - Naravno, ali to, razume se, nije na prvu loptu. Lik koji igram, Milan, čovek je bez posla. Šeta psa. Biva napadnut. Pas ga odbrani, a mi se pitamo kako i zašto.  U jednoj od glavnih uloga u komadu je i prijateljstvo. - To je nešto što je vrlo važno u životu. Nešto što se gradi, neguje, čuva. Biva i oslonac i radost. Vaša supruga Tamara odnedavno je na čelu Jugoslovenskog dramskog pozorišta, a vi ste umetnik raskošne karijere. Kako vidite aktuelnu situaciju u kulturi?- Sudeći po gradskoj vlasti u kulturi, a grad je osnivač većine teatara u Beogradu, pozorišta su beznačajna. Već četiri godine imate linearno silaznu liniju u izdvajanju za pozorišta, a osnivač valjda treba da brine o svojim ustanovama. To dovodi do toga da ko ima veću zgradu pa troši više struje i grejanja, on je u većem gubitku. U istom vreme se otvaraju nove profesionalne scene, što, naravno, jeste dobro, ali ne u jednom haotičnom pristupu gde ovde skidam a tamo trpam. Uvek je važnije pitanje načina raspodele, a tek potom količine novca. Kuda to vodi?- Nadam se da vodi ka tome da se već jednom završi s tom raspodelom rukovodećih funkcija po partijskim kvotama. Valjda će jednom doći ljudi koji znaju šta i kako treba da rade, pa bili na nekoj kvoti ili ne. Takvi ljudi postoje, samo su udaljeni od centara moći. Oni su poštovani od naroda koji dolazi u pozorište, koji to prepoznaje, ali od političara, bogami, teško. Zaista, kako sada stvari stoje, Beograd rizikuje da pozorišta usahnu i da postanu nešto drugo. Zgrade koje će zadržati spoljni oblik a iznutra postati kockarnice, apartmani, stančići. . . ili će se pak na ovaj ili onaj način privatizovati. Sve me vodilo k tebi, što bi rekao Arsen Dedić. Zanimljiv je podnaslov „Kumova“. - Da, „Komedija tragične svakodnevice“. Nema tu šta ni da se doda ni da se oduzme. Umetnička ekipa „Kumova“Predstava po tekstu i u režiji Dušana Kovačevića „Kumovi“ biće premijerno izvedena 27. januara na Velikoj sceni Zvezdara teatra. Uloge tumače: Predrag - Miki Manojlović, Danica Maksimović, Milica Mihajlović, Branimir Brstina i Radoslav Milenković. Milica Mihajlović napominje da su humor i duhovitost glavni pokretači životne energije i snage, bez obzira na teškoće u kojima se čovek zadesi. „Znamo u kakvom teškom vremenu živimo, a ovaj komad na vrlo duhovit način priča o traumatičnim iskustvima. Tako moj lik kaže: ‘Kako živimo, ima svi da lajemo’ i to mi se čini kao svojevrsni moto ove predstave. “U autorskom timu predstave su scenograf Nenad Brkić, kostimograf Marina Vukasović Medenica, za muziku i aranžmane zadužen je Vladimir Marković. BLIC.
 
   

Nova sezona u JDP-u

 

 

 

Tu dramu Biljane Srbljanović režirao je Slobodan Unkovski, a premijera je bila u junu, na samom kraju prethodne sezone.     U Teatru "Bojan Stupica" prva predstava biće odigrana 17. septembra - "Elijahova stolica" po tekstu Igora Štiksa u režiji Borisa Liješevića, i to u okviru glavnog programa 45. Bitefa.     Igor Štiks: Elijahova stolica Roman o identitetu, uzbudljiva knjiga sa ukrštenim intimnim i istorijskim pričama i preokretima, objavljen u desetak evropskih zemalja.  Poručite knjigu   JDP je najavio da će 4. oktobra na velikoj sceni biti izvedena beogradska premijera Čehovljevog "Višnjika" u režiji Dejana Mijača. Ta predstava je koprodukcija sa Gradom teatrom Budva, gde je ovoga leta bilo njeno prvo izvođenje. IZVOR
 
   

Nove knjige u našoj knjižari - Pozorište

 

 

 

Marko Paovica: Aretejev luk Pojava Areteja označava oštru demarkacionu liniju u Krležinom impozantnom dramskom opusu. To će biti linija razgraničenja prema dramaturgiji ibzenovske psihološke škole na kojoj se temelji Krležina dramska trilogija o Glembajevima. Poručite   Radivoje Dinulović: Arhitektura pozorišta XX veka Ova knjiga dragocen je i u nas jedinstven doprinos kreativnom razumevanju interakcije arhitekture i pozorišta, fizičke kuće i prostora za predstavu i gledaoca. Autor s posebnom pažnjom upoznaje čitaoce s reformatorima koji predstavljaju ključnu kariku u razvoju modernog mišljenja o pozorišnoj arhitekturi. Knjiga je opremljena bogatim i iscprnim indeksom, napomenama, bibliografijom i ilustracijama. Poručite   Zora Bokšan-Tanurdži: Bajke za pozorišnu igru Među autorima tekstova su Duško Radović, Ljubiša Đokić, Ksenija Stojanović, Tode Nikoletić i drugi. Svaki tekst je propraćen uputstvom za reditelja. Specifičnost ovog izbora je u tome što su svi tekstovi bajkoviti, a bajka i jeste najprimerenija dečjem pozorištu. Poručite   Natalija Vagapova: Bitef - Pozorište, festival, život Reč je o tome kako je Bitef, ponikao 1967. godine, ubrzo prerastao okvire obične smotre novih predstava. Postao je laboratorija savremene režije, katedra i diskusioni klub ne samo teatarskih praktičara iz raznih zemalja, već i kritičara, pozorišnih pedagoga, studenata i obične publike. Poručite   Igor Štiks: Elijahova stolica Roman o identitetu, uzbudljiva knjiga sa ukrštenim intimnim i istorijskim pričama i preokretima. Roman objavljen u desetak evropskih zemalja. Roman po kome je nastala istoimena pozorišna predstava u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Poručite    Stefani Kauel: Glumci Šekspir je napisao svoje slavne ljubavne sonete za koje mnogi istraživači vjeruju da govore o njegovoj vezi sa sjanim i razmaženim mladim erlom od Sautemptona i tamnokosom italijanskom muzičarkom Emilijom Basano.  Ovo je roman je o tom ljubavnom trouglu.  Poručite   Juka O. Mietinen: Klasično pozorište jugoistočne Azije Na podrucju jugoistocne Azije postoje stotine, možda i hiljade razlicitih formi pozorišta i plesa, a mnoge su deo ritualnih tradicija manjinskih etnickih grupa. Ova knjiga se prevashodno bavi klasicnim tradicijama cije je izvodenje još uvek prisutno i ciji je scenski nastup i dalje mogucan. Poručite   Mirjam Blede: Nađove grobnice Evo dela o jednom od najintrigantnijih pozorišnih stvralaca sa ovih prostora, koji je slavu i prizananje stekao i u svetu. U ovom delu, Mirjam Blede želela je da iznese neke od Nađovih priča i da, izbegavši hronologiju i sistematsku i detaljnu analizu njegovih komada, prikaže koherentnost njegovog pozorišnog i likovnog dela. Poručite    Andres Amoros: Noći Madrida Delo Noći Madrida, Andresa Amorosa, neobična je knjiga kako po svom sadržaju tako i po formi. Autor nam dočarava karakter Španaca i njihov svakodnevni život u periodu od 1898. do 1939. godine, sagledavajuci ga iz perspektive svih vidova spektakla, kako scenskih umetnosti tako i narodnih zabava. Poručite   Hajnrih fon Klajst: O govoru tela  Kako je Klajst mislio o pokretu i polnosti, telu i plesu, nevinosti i grehu. Knjiga je dopunjena opsežnom studijom Jovice Aćina o Klajstovim, u svoje vreme pa i danas, skandalozno dalekosežnim uvidima. Poručite   Ežen Jonesko: Pozorište - Sabrana dela Ovo kritičko izdanje sabranih dela Ežena Joneskoa obuhvata već objavljene finalne verzije komada i mnoge njihove varijante, neprevedene komade, veliki broj piščevih i rediteljskih zabeleški i napomena, dokumenata vezanih za nastanak i izvođenje komada, podele glumaca, kao i kompletnu hronologiju i bibliografiju. Poručite   Antonen Arto: Pozorište i njegov dvojnik "Istinska kultura deluje svojom egzaltacijom i svojom snagom, a evropski ideal umjetnosti nastoji da dovede duh u položaj koji ga odvaja od te snage i daje mu samo ulogu posmatrača. To je jedna lenja i beskorisna ideja koja u vrlo kratkom vremenu dovodi do smrti. " Poručite   Konstantin Sergejevič Stanislavski: Sistem  Praktični saveti velikog pozorišnog reditelja, glumca i pedagoga Konstantina Sergejeviča Stanislavskog. Neizbežni udžbenik za studente dramskih umetnosti i ljubitelje pozorišta. Poručite  
 
   

O knjizi Šekspir i družina u pozorištu

 

 

 

Šekspir i družinaO knjizi će, pored profesora engleske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu i Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Zorana Paunovića koji je i urednika edicije "Klepsidra", u kojoj je ona objavljena, govoriti i docent na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu Zorica Bečanović - Nikolić, a odlomke će čitati glumica Biljana Đurović. Autor knjige Stenli Vels predsedava Memorijalnoj fondaciji Šekspirovog rodnog mesta Stratforda i počasni je upravnik Šekspirovog kraljevskog pozorišta. Prema rečima urednika, knjiga pokušava da na prigodan i, gde je to moguće, zabavan način odredi Šekspirov položaj u odnosu na glumce i druge pisce njegovog vremena . "Ona prati i dalje razvija savremenu kritičku i naučnu misao koja Šekspira vidi ne kao usamljenog velikana, već kao punopravnog člana pozorišne zajednice, zaposlenog dramskog pisca sa profesionalnim obavezama prema ostalom pozorišnom osoblju bez čije pomoći njegova umetnost ne bi bila toliko uspešna",objašnjava Paunović. "Vels opisuje pozorišni svet kome je Šekspir pripadao i za koji je stvarao, a osnovno pitanje na koje traži odgovor je: kako je stvaranje za konkretne pozorišne trupe i konkretne glumce uticalo na samu kompoziciju Šekspirovih komada", ističe Paunović. LINK. Da li ste čitali? Korpa za naručivanje.
 
   

OTAC JE I DALJE NA SLUŽBENOM PUTU, a nagrade Ardilion su dobili...

 

 

 

Čekamo Godoa, ali i oca da se vrati sa putaNa 16. Jugoslovenskommpozorišnom festivalu , nagrade Ardalion dodeljene su Abdulahu Sidranu piscu predstave, Oliveru Frljiću za režiju i Vlastimiru DJuzi Stojiljkoviću za najbolju mušku ulogu. Ista nagrada za najbolju žensku ulogu dodeljena je glumici Aniti Mančić za ulogu Nadežde u predstavi Jugoslovenskog dramskog pozorišta "Nije smrt biciklo (da ti ga ukradu)" po tekstu Biljane Srbljanović u režiji Slobodana Unkovskog. Za najbolju scenografiju i kostimografiju nagradjeni su Ivan Fijolić i Ana Savić Gecan za predstavu "Kiklop" Euripida, Mini teatra, Scene Gorica i Teatra ITD iz Zagreba. Nagrada Ardalion za epizodnu ulogu dodeljena je Sandri Ljubojević za ulogu kćerke u predstavi "Radnička hronika" Petra Mihajilovića u režiji Ane Djordjević Narodnog pozorišta Republike Srpske i Sterijinog pozorja. Za najboljeg mladog glumca i nagrada "Avdo Mujčinović" lista Politika dodeljene su Hani Selimović za ulogu Sene u predstavi "Otac na službenom putu". Specijalna nagrada za autentičan scenski izraz dodeljena je predstavi "Kad sam bio mrtav" po tekstu Ernsta Ljubiča Slovenskog narodnog gledalašča u Ljubljani. LINK.
 
   

Pozivnica za GOSPODAR NIKAKO DA DOĐE

 

 

 

Gospodar nikako da dođe Tragikomedija Gospodar nikako da dodje, je delo književnika Miodraga Lukića, srpskog romansijera i dramskog pisca koji već dve decenije živi u Švajcarskoj. Namenjena je, kao i dosadašnje Lukićeve drame, za izvodjenje u Srpsko-švajcarskom pozorištu Duga u Švajcarskoj, ali zbog svog vrlo provokativnog sadržaja igraće se na svim onim mestima gde postoje dovoljno hra. . . bri umetnici da kažu ono što se ne kazuje. Prvo takvo mesto u Srbiji je Čačak, grad koji nema pozorište, ali ima hrabre umetnike koji su se na čelu sa glumcem Baćkom Bukumirovićem odvažili da igraju u komadu za koji je sam autor rekao sledeće: Ovo nije komedija ni tragedija, ni drama ni parodija već najcrnja zbilja, kojoj moramo da se nasmijemo jer kad bi je shvatili sasvim ozbiljno zamuknuo bi smijeh medju nama za narednih dvjesto godina. Naravno ja preuzimam cjelokupnu odgovornost na sebe u slučaju da neko odluči da nas tuži. Ko bi to mogao da tuži umetnike, odnosno autora koji je preuzeo odgovornost na sebe? Postoji mala mogućnost da će neko presaviti tabak i napisati tužbu zbog ove tragikomedije, ali je sigurno da će se u istoj prepoznati mnoge javne ličnosti, od političara i funkcionera u nevladinim organizacijama do sveštenika i vladika Srpske Pravoslavne Crkve. Autor teksta – Miodrag Lukić Režija – Baćko Bukumirović Autor muzike – Rastko Radičević Scenografija – Vladimir Šutić Dekor – Ana Nedeljković Inspicijent – Ana Milićević Rasveta – Vojkan Petrović Ton – Nedeljko Vučićević Organizacija – Dušan Jakovljević Peko Poltron – Baćko Bukumirović Riko Uvlakuša – Aleksa Ilić Dala Vazdan – Ana Vladisavljević Sonja Sačekuša – Sanja Mišović Kolporter – Ivana Nedović Realizacija: Ilegalno pozorište Otpisani, Čačak Informacije i rezervacije Backo Bukumirovic 065 519 18 73 Dusan Jakovljevic dusko. jakovljevic@gmail. com Miodrag Lukic www. pozoristeduga. ch www. majevica. net
 
   

Premijera Političkog groblja Slavoljuba Đukića

 

 

 

Predstava Političko groblje, prvi deo, rađena po istoimenoj knjizi doajena novinarstva Slavoljuba Đukića, u dramatizaciji i režiji Ljubivoja Tadića, koji igra i glavnu ulogu, biće premijerno izvedena 26. septembra u Rimskoj dvorani Biblioteke Grada Beograda. Slavoljub Đukić: Političko groblje Poručite knjigu Đukić, čija knjiga je za tri godine imala tri izdanja i prodata u više od 3. 000 primeraka, objasnio je da je mnogo toga video, da nije bilo političkog događaja kome nije prisustvovao i da je imao potrebu da sve to ispriča. "Sa 14 godina sam ušao u javni život, gledao sam na valjevskoj pijaci vešanje Stjepana-Steve Filipovića, sa 16 otišao u rat, doživeo nemačku okupaciju, učestvovao u oslobađanju Beograda 1944, prošao pakao Sremskog fronta, proveo u novinarstvu više od pola veka, poznavao mnoge aktere jugoslovenske i srpske drame u drugoj polovini prošlog veka", ispričao je autor. Đukić sa radoznalošću očekuje da vidi kako će publika reagovati na predstavu. On ističe da je izvesno da će njegova knjiga imati i četvrto izdanje, međutim smatra da "Političko groblje" treba da se štampa u dve knjige, jedna bi obuhvatila period Titovog režima, a druga vreme nakon Tita. Reditelj predstave Ljubivoje Tadić ocenjuje da je Đukićeva knjiga dragocena zbog svoje verodostojnosti i načina na koji autor opisuje događaje poslednjih 60 godina, te da predstavlja značajan prilog za istoriju našeg naroda. "U predstavi sam koristio materijale do osamdesetih godina, a drugi deo živimo danas", kaže Tadić. On je objasnio da je težište u predstavi stavljeno na srpsku političku scenu i obuhvata period od mladalačkih dana Đukića, koji je i glavni junak komada, pa sve do osamdesetih godina prošlog veka. U predstavi mu na izvestan način pomažu Radivoje Marković sa svojim prenosima utakmica, što je paralela sa Đukićem koji je karijeru započeo kao sportski novinar, kao i novinar Marko Marković, dok Predrag-Cune Gojković izvodi kompoziciju "Nesreća Srbina" Vojislava Vokija Kostića, kojom dočekuju publiku. Predstava, prema Tadićevim rečima, pripada političkom pozorištu i opisuje prošle događaje, ali i "posmatra" ono što se dešava danas "u političkom životu i groblju Srbije". Predstava će biti izvedena za novinare i prijatelje 26. i 27. septembra, a za javnost 28. i 29. septembra. IZVOR
 
   

Premijera tragikomedije GOSPODAR NIKAKO DA DOĐE

 

 

 

Karte za premijeru predstave biće podeljene besplatno. Geslo pozorište Otpisani je: ,,U Srbiji je istina besplatna. Laž se naplaćuje. ’’ Tragikomedija Gospodar nikako da dodje, je delo književnika Miodraga Lukića, srpskog romansijera i dramskog pisca koji već dve decenije živi u Švajcarskoj. Namenjena je, kao i dosadašnje Lukićeve drame, za izvodjenje u Srpsko-švajcarskom pozorištu Duga u Švajcarskoj, ali zbog svog vrlo provokativnog sadržaja igraće se na svim onim mestima gde postoje dovoljno hrabri umetnici da kažu ono što se ne kazuje. Prvo takvo mesto u Srbiji je Čačak, grad koji nema pozorište, ali ima hrabre umetnike koji su se na čelu sa glumcem Baćkom Bukumirovićem odvažili da igraju u komadu za koji je sam autor rekao sledeće: Ovo nije komedija ni tragedija, ni drama ni parodija već najcrnja zbilja, kojoj moramo da se nasmijemo jer kad bi je shvatili sasvim ozbiljno zamuknuo bi smijeh medju nama za narednih dvjesto godina. Naravno ja preuzimam cjelokupnu odgovornost na sebe u slučaju da neko odluči da nas tuži. Ko bi to mogao da tuži umetnike, odnosno autora koji je preuzeo odgovornost na sebe? Postoji mala mogućnost da će neko presaviti tabak i napisati tužbu zbog ove tragikomedije, ali je sigurno da će se u istoj prepoznati mnoge javne ličnosti, od političara i funkcionera u nevladinim organizacijama do sveštenika i vladika Srpske Pravoslavne Crkve. Autor teksta – Miodrag Lukić Režija – Baćko Bukumirović Autor muzike – Rastko Radičević Scenografija – Vladimir Šutić Dekor – Ana Nedeljković Inspicijent – Ana Milićević Rasveta – Vojkan Petrović Ton – Nedeljko Vučićević Organizacija – Dušan Jakovljević Peko Poltron – Baćko Bukumirović Riko Uvlakuša – Aleksa Ilić Dala Vazdan – Ana Vladisavljević Sonja Sačekuša – Sanja Mišović Kolporter – Ivana Nedović Realizacija: Ilegalno pozorište Otpisani, Čačak Informacije i rezervacije: Baćko Bukumirović 065 519 18 73 Dušan Jakovljević Link.
 
   

Slika dana, plakat za Noć pozorišta ili kako pametno da potrošimo 300 dinara

 

 

 

Noć pozorištaO NAMA 2011. godine će se po prvi put održati manifestacija: Noć kazališta – Noć pozorišta (European theatre night) U subotu 19. novembra 2011. godine, manifestaciji koja je pre tri godine pokrenuta u Hrvatskoj, a koja se ove godine realizuje na nacionalnom nivou i u Slovačkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Češkoj. Projekat Noć kazališta/pozorišta zamišljen je kao projekat koji podstiče pozorišno stvaralaštvo na prostoru cele Evrope te ga time približava široj javnosti, a ima za cilj da postavlja scenske umetnosti kao nezaobilazni činilac u stvaranju evropskog multikulturalnog identiteta. Noć pozorišta u Srbiji se realizuje na 150 lokacija u 28 gradova, u organizaciji organizacije “NOĆ POZORIŠTA”, EUROPEAN THEATRE NIGHTA i članice ETN konsultantske kuće “NETWORK MEDIA”, uz podršku nacionalnih pozorišta, amaterskih pozorišta, kulturnih centara gradova, muzeja i galerija. Ulaznica je više nego simbolična – 300,00 din, a prihod od ulaznica namenjen je obnovi Kraljevačkog pozorišta. http://www. kraljevackopozoriste. rsLINK.
 
   

T.E.O.R.E.M.A. u Narodnom pozorištu

 

 

 

44. Bitef Slavni poljski reditelj Jažina, poznat našoj publici po predstavi "Proslava", koja je učestvovala na 36. BITEF-u, ovoga puta dolazi sa predstavom za koju je napisao i tekst inspirisan Pazolinijevim istoimenom romanom i filmom. Kritika ističe da je neobičnu pazolinijevsku temu Jažina pretvorio u pozorište retke lepote i začudnosti, koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. LINK. Uloge igraju Jadviga Jankovska, Danuta Stenka, Katarina Varnke, Jan Dravnel, Jan Englert, Rafal Maćkoviak i Sebastijan Pavlak, u scenografiji Magdalene Maciejevske i uz muziku Jaceka Grudziena i Pjotra Dominskog. U programu "BITEF na filmu" u Muzeju kinoteke u 17. 30 biće prikazan italijanski film "Teorema" Pjera Paola Pazolinija (1922-1975). Ekranizacija njegovog istoimenog romana koji je izazvao velike kontroverze snimljena je 1968. godine. Uloge igraju poznati glumci tog vremena Silvana Mangano, Terens Stemp, Masimo Điroti i Laura Beti. Ovaj film je istovremeno politička alegorija i savremena mistična bajka, fuzija marksizma i religije, kako je u katalogu BITEF-a ocenio kritičar Slobodan Aranđelović. U formi filmskog eseja Pazolini analizira raspad buržoaske porodice posle neočekivane posete savremenog spasitelja - Hrista i Marksa sjedinjenih u enigmatičnom liku, koji igra Stemp. Vizuelno briljantan i šokantan u tretmanu teme, film je klinički hladnokrvna vivisekcija simbola samouništenja, začinjen erotikom i dekadencijom visokog emotivnog naboja. U okviru festivala u BITEF art kafeu u 18. 00 sati biti predstavljen projekat TheatreSerbia. net i održana panel diskusija o umrežavanju i međunarodnoj saradnji. Ovaj projekat je nastao kao međunarodna partnerska inicijativa Univerziteta umetnosti u Beogradu, organizacije Teatar Bristol (Velika Britanija) i Nacionalne akademije za pozorišnu i filmsku umetnost NATFA iz Sofije (Bugarska), uz podršku programa "Kreativne saradnje" Britanskog saveta. Portal TheatreSerbia. net predstavlja sveobuhvatni izvor informacija relevantnih za pozorišnu zajednicu u Srbiji i služi kao sredstvo informisanja, edukacije, promocije, oglašavanja, umrežavanja, u cilju jačanja pozorišne scene u Srbiji, kako u zemlji tako i na međunarodnom nivou. Portal je dvojezičan i svi sadržaji dostupni su na srpskom i engleskom jeziku. Moderatori na panel diskusiji biće profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu dr Milena Dragićević Šešić i producent mr Aleksandar Brkić. Prateći program "BITEF polifonija" predstaviće u Ustanovi kulture "Parobrod" u 12. 30 sati radionicu Zajednica pozorišta za odrastanje bez nasilja. B92. Da li se sećate Pazolinija? Dobro došli u prošlost.
 
   

Umro je Ivica Vidović

 

 

 

Ivica Vidović Poznate su Vidovićeve uloge - Cervantesa u "Našem malom mistu", Očalinka u "Velom mistu" i Vinka Marinića u "Inspektoru Vinku", kao i u filmovima "Prometej s otoka Viševice", "U gori raste zelen bor", "Servantes iz malog mista", "Ritam zločina", "Izbavitelj", "Čovjek koji je volio sprovode", "Kako je počeo rat na mom otoku". LINK. Mlađa publika ga pamti po ulozi u humorističkoj seriji "Naša mala klinika".   Vidović je 2005. godine dobio je godišnju nagradu "Fabijan Šovagović", koju Društvo hrvatskih filmskih režisera dodeljuje glumcu ili glumici čije je delo ostavilo trajan trag u istoriji hrvatskog filma, a dobio je i nagradu grada Zagreba. Povodom smrti Vidovića, ministar kulture Hrvatske Jasen Mesić istakao je da je Vidović bio doajen hrvatskog glumišta i bard hrvatske dramske umetnosti, glumac virtuoznog talenta koji je osvajao publiku sa dasaka mnogih hrvatskih pozorišta, a zračeći i sa filmskog platna, trajno je urezan u temelje hrvatske kulture. “Njegove interpretacije, posebno likova modernog repertoara, za koje je ovenčan brojnim nagradama, među kojima se posebno ističu odlikovanje Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Nagrada Fabijan Šovagović za trajan trag u istoriji hrvatskog filma, kao i Nagrada Grada Zagreba, sjaje kao zvezda vodilja mnogim generacijama mladih glumaca”, istakao je Mesić, izražavajući saučešće Vidovićevoj porodici i poklonicima njegove umetnosti. Vidović je rođen 10. maja 1939. godine u Beogradu, a od kada je diplomirao 1963. na tadašnjoj Kazališnoj akademiji u Zagrebu, igrao je u mnogim pozorišnim kućama. Među mnogobrojnim njegovim ulogama su i one u Teatru ITD, na pozornici splitskog Hrvatskog narodnog kazališta i u matičnoj kući "Gavella", u kojoj je prvi put zaigrao u "Jazavcu pred sudom" Petra Kočića pre više od 40 godina. Vidović je igrao i glavne likove i sporedne, a za mnoge od tih uloga višestruko je nagrađivan. Sa svojim Teatrom Rugantino i predstavama kao što su "Ay, Carmela" ili "Starci" i "Antigona u New Yorku", posetio je mnoga mesta u kojima pozorište retko gostuje. Ostvario je i niz velikih uloga na filmu, unevši u jugoslovensku kinematografiju novi tip introvertnog, u suštini deziluzioniranog savremenog urbanog junaka i svojevrsnog gubitnika. Igrao je, između ostalog, u filmovima "Lisica" (K. Papić), "Kad čuješ zvona" i "U gori raste zelen bor" (A. Vrdoljak), “Zaseda” (Ž. Pavlović), "Kužiš, stari moj" (V. Kljaković) za koji je dobio Srebrnu arenu u Puli, “Idu dani” (F. Hadžić), "Izbavitelj" (K. Papić), "Ritam zločina" (Z. Tadić), "Čovjek koji je volio sprovode" (Z. Tadić), te u novijim filmovima "Kako je počeo rat na mom otoku" (V. Brešan), "Kad mrtvi zapjevaju" (K. Papić) i "Fine mrtve djevojke" (D. Matanić). Misterija Orgazma. Vidović je zapamćen i po ulogama Servantesa u televizijskoj seriji “Naše malo misto” (D. Marušić) i Inspektora Vinka u istoimenoj seriji (K. Golik). (SEEcult. org)  
 
   
Strane: 12

 

Veze, linkovi
Linkedin Twitter Facebook
 
     
 
© Sva prava pridržana, Kompjuter biblioteka, Beograd, Obalskih radnika 4a, Telefon: +381 11 252 0 272